U dobrom društvu se trenuci sreće množe, ukoliko ih dijeliš! A dijelilo se ovog vikenda štošta lijepoga!

Naši školarci više nisu školarci, već diplomirani planinari! Trodnevnim izletom na Čvrsnici, završila je 9. opća planinarska škola. Podno Čvrsničinih zadivljujućih snijegom posutih padina, u njezinoj utrobi, na prostranim livadama šumovitog i močvarnog usjeka Masna luka, proteklog vikenda naši školarci su pokazali svo znanje i umijeće kojima su se nakon dvomjesečne škole obogatili.

Iako se dojmovi i emocije još zbrajaju, naša Antonija je svoje podijelila s nama.

Svemu lijepom dođe kraj…rekli bi pesimisti, ali takvih duša u ovogodišnjoj Općoj planinarskoj školi nije bilo…

Tjedan pred polazak na završni izlet na Čvrsnicu u ekipu je unio blagu pozitivnu tremu. Znali smo da nas očekuje ispit, pardon, ISPITI. Većina nas je iz školskih klupa izašla prije par (desetaka) godina pa se vratiti u ulogu učenika nije bilo jednostavno. Zapravo, znali smo koliku su količinu truda, rada, volje i znanja Snježa i Slaven (kao i svi ostali vodiči i predavači) uložili u nas pa ih nismo htjeli ni razočarati. Usmenu diplomu za dobru vibru, zabavu, druženje i šalu ova je ekipa već dobila, ali sad je trebalo i pokazati sve ono što smo naučili tijekom ova dva mjeseca i zaslužiti titulu diplomirani planinar/ka. 😊

Evo kako je protekla naša trodnevna avantura…

Vremenska prognoza nije bila povoljna. Sredina travnja, a temperature u Masnoj Luci zimske, ispod nule – snijeg, kiša, vjetar. Odgađanja nema, polazak je u petak u poslijepodnevnim satima. 

Ekipa se osim planinarskom opremom osigurala i količinom hrane i pića dovoljnom za opremiti oveću svadbu. Računali smo da ionako iz doma izaći cijeli vikend nećemo pa neka mišići čeljusti i jezika rade kad već mišići nogu neće. Pratnju, društvo i ‘strašni’ ispitivački sud činili su Snježana, Slaven, Ivana P., Ivana J., Duško i Milan. Naš predsjednik Zvone nam je bio moralna podrška.

Prelaskom granice i dolaskom pred Blidinje najavljena prognoza se obistinila. Krajolik je bio zapanjujući. Grane jela, borova, bukve prekriveni snijegom, a pogled na Čvrsnicu zapanjujući. Nakon što smo se smjestili u planinarski dom slijedio je pisani dio ispita. Ona Sokratova ‘znam da ništa ne znam’ nije se mogla iskoristiti u ovom slučaju. Svi smo prošli pisani dio, a neki su dobili i nove nadimke – Pajdo. Zasluženo i umjereno (hmm..) smo proslavili prvi dio ispita, a premda smo boravili podno Čvrsnice naš Ivan nas je u više navrata podsjetio kako vjetar s Dinare jače puše.:).

Subota, ranojutarnje buđenje, vrijeme ne baš obećavajuće, ali naši vodiči nisu dali prostora ljenčarenju. Milan nas vodi na vrh Jelinak (1805 mnv). Mi, školarci, poslušno smo krenuli za Milanom ne znajući u kakvu avanturu se upuštamo. Kamenje i tlo tijekom usponom prekriva sve veći snijeg. Oči se zrcale, snijeg pod nogama škripi, uzvici oduševljenja nisu se skrivali. S većim usponom vidljivost je bila sve manja, a snijeg sve dublji. Milan nas je motivirao s onom ‘još samo malo’. Noge su upadale u duboki snijeg, ali vrh smo osvojili… svi do jednoga! Dolaskom na vrh Snježana nas je upoznala s običajem planinarskog krštenja. Birali su se kumovi, a Slaven nas je ‘pomazio’ zamkama. Pri silasku nismo preskočili ni dječje radosti – grudanje.

Slijedio je povratak u dom, kratka okrjepa i nastavak ispita. Podijeljeni u grupe krenuli smo u izradu bivka. Daske, grane, zamke, palete, kabanice, vreće za spavanje…u roku od sat vremena 4 bivka su bila spremna. Udaranje nogama, naslanjanje, povlačenje užadi bile su neke od metoda kojima se ispitivala izdržljivost, ali smo pokazali da imamo bolju tehniku građenja od tri praščića.

Nakon bivka, grupe su nastavile s ispitom. Ivana P. i Slaven bili su zaduženi za orijentaciju, Ivana J. je zanimljivim praktičnim primjerima ispitivala znanja iz prve pomoći, a Milan i Duško su provjeravali vještine vezivanja naučenih čvorova, ali i vještije školarce učili novima. Strpljenje, razumijevanje, blagost, podrška…samo su neke od vrlina koje krase ove divne ljude kao i sve vodiče s kojima smo se imali priliku susretati.

Sve grupe su uspješno odradile zadatke! Umorni, pomalo iscrpljeni, ali sretni nastavili smo s proslavom koja je počela večer prije. Damir i Tino su, osim planinarskih, pokazali i vještine pravih grill majstora i nahranili gladnu masu. 

Dodijeljene su nam probne diplome i prigodni pokloni te se smo uz dobro raspoloženje, pjesmu, ples i pokoju čašicu(e) slavili položenu planinarsku školu do kasnih sati.

Nedjelju smo dočekali opušteni, naspavani (kako tko) i spremni za povratak. Zbrajali smo dojmove i uputili se restoran Hajdučke vrleti kako bi na najbolji način završili ovu trodnevnu avanturu – uz dobru hranu.

Svi vodiči, a posebice naši mentori odradili su izvanredan posao. Nesebično su prenosili znanja, motivaciju i ljubav prema planinarenju. Pokazali su nam da planinarenje nije samo hobi već stil života. 

Iz osobnog iskustva mogu reći da sam tijekom ova 2 mjeseca naučila nove stvari o sebi, pomaknula svoje granice, a prije svega upoznala divne ljude i stvorila cjeloživotne uspomene.  

Vraćam se na prvu rečenicu mog osvrta i citirat ću Snježu – ‘neki krajevi su tek počeci’.

P.S. Već se kuju planovi za nastavak druženja i osvajanja novih vrhova. 

Hvala vam svima!

Veliko hvala voditeljima škole, Slavenu i Snježani koji su ovom školom podignuli ljestvicu i iz škole izveli 27 ljudi koji imaju znanja i iskustva kojima se mogu ponositi gdje god da dođu!

Hvala svim vodičima HPD Malačke! Svi su oni sudjelovali i svojom nesebičnošću dali nemjerljiv doprinos uspješnosti ove škole!

Hvala članovima HGSS- ove stanice Split, a ponajviše ispostavi Kaštela. Ti ljudi su svojim znanjem i iskustvom pomogli u tome da se svaki zamišljeni plan i ostvari. S njima smo se u visine penjali, s njima smo se u podzemlje spuštali, od njih smo zaista puno svi mi učili!

Hvala i svim ostalim predavačima, koji su ostavili dubok utisak na sve nas svojim predavanjima!

Hvala našim prijateljima iz HPD-a Pločno, koji su nas ugostili u svom prekrasnom domu “Masna luka”.

Hvala Matinoj supruzi koja nas je opremila za put nesebičnom donacijom!

I na kraju, hvala vama dragi naši polaznici 9. opće planinarske škole! Vi ste najzaslužniji za ovu prekrasnu priču, znamo da nas tek čekaju neke nove zajedničke avanture!

 

Galerija (+ 20 slika)