Jučer su naši školarci odradili svoju posljednju vježbu unutar opće planinarske škole.
Vježbi spašavanja, prethodilo je predavanje održano u četvrtak. O opasnostima u planinama, Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja i spašavanju u planini govorio im je iskusni HGSS-ov instruktor, specijalist u spašavanju s opasnih stijena i u helikopterskom spašavanju, Mladen Mužinić Frfa. Jučerašnji dan na Malačkoj bio je nadogradnja teoretskog dijela kroz praksu. Školarci su nadogradili već naučeno iz područja prve pomoći, naučili su izraditi improvizirana nosila, prethodno ponavljajući ono bez čega se ne može, a to su čvorovi.
Kako im je bilo opisala je naša školarka Dunja.
Čuje se alarm, pogled na sat…6:30, ajme već je vrime, al ko će se sada izvući iz postelje jer vani je vrime taman po najavljenoj prognozi…lije kiša u svih šesnaest…idem polako jer dogovor u našem Domu je u 9:00, a prije toga triba odraditi prvu kavicu u Coola…. 8.40…stižemo u Dom, misleći da smo prve, ka dvi prave štreberice kad tamo već šjor Frfa, naš današnji instruktor…ljudina pun znanja i iskustva u spašavanju, Jelena naša današnja babysiterica i Slaven naš današnji kogo……školarci polako izranjaju jedan po jedan, s onim pogledom “a jesmo li baš morali”. Međutim vrime je da krenemo. Nasrid doma rastegli konop i ajmo svi sa zamkama oko Frfe ka kokoške oko pivca (to kokoške jer nas nije mogao umiriti od naših pitanja i znatiželje) i ajmo jedan po jedan čvor…osmica, osmica s uplitanjem, bulin, šestica, ambulanti, lađarski, polulađarski, prusik… On strpljiv s nama ka teta u vrtiću sa dičicom…. nakon toga pauza…. malo odmoriti prstiće, ruke, moždane jer čeka nas pravljenje improviziranih nosila. Asti srca ko će to sada, ali eto neko donese dvi velike grane, tri manje i idemoooooo… čvor po čvor, 10-tak zamki, pratimo Frfu i napravimo čudo od nosila, polegnemo na nju našu Maricu divojku, dobro je privežemo i nosimo po terasi doma ka perce…malo na livu bandu, malo na desnu, ne pada….što je dobar znak…sve smo napravili kako triba uz nadzor šjor Frfe i naših Slavena i Jelene. Vanka se diglo sunce, potiralo oblake, dan još jednom savršen… hoću reći…opet nas je vrime pomazilo. Ide još jedna pauza, ali sad već imamo problem s koncentracijom jer počinje se čuti vonj upaljenih gradela a mi moramo naučit kako sanirati ranu i previti ozljeđenog…. kaže šjor Frfa koga ćemo i javi se moja malenkost, pa ajde…jedan zavoj, drugi zavoj, ovaj ravni, ovi križni, prvo ruka pa ajde sad malo noga…amo i kapu napravit… Ma sve možeeee samo motaj…svi gledaju kako to Frfa radi i gle svi ponavljaju ka da su cili život medicinske sestre i braća … Frfa zadovoljan, a mi još i više kada eto viče naš današnji kogo Slaven da su gradele gotove….i idemo ka poslušni školarci u nekima od nas novootkrivenu prostoriju u domu. Sve spremno, stol namišten, mmmmm sve vonja, meso ispečeno. Nakon brutalnog ručka dio nas se ka gušterice pružio po terasi, a ostali su bacili na balote. Da nam cukar ne padne pobrinila se Marijana s odličnim štrudelom i “Bobis”sa koštulama. I tako je došlo vrime rastanka, kraj jednog lipog i poučnog druženja uz želju i nadu da nikad ovo stečeno znanje ne moramo upotrijebiti, niti zvati HGSS i 112 u pomoć.
Ovi naši školarci nižu same pohvale, ovog puta i Frfine. Međutim, to nije ništa iznenađujuće s obzirom na to da su pravi tim, da su puni želje za znanjem, da istinski uživaju učeći!
Hvala našem dragom Mladenu što je izdvojio vrijeme da još jednu generaciju školaraca uputi sigurno u planinu, hvala našoj Jeleni koja je provela dan s njima, kao i Slavenu koji je i nahranio sva ta gladna usta nakon jedne takve sadržajne vježbe!
Kao i uvijek, hvala vama naši dragi školarci što nas iznova motovirate da rastemo i budemo još bolji u prenošenju znanja i iskustava.
Ponovilo se!
