Naše društvo čini iznimne napore kako bi svaka sljedeća opća planinarska škola bila što kvalitetnija i kako bi iznjedrila što bolje planinare, jer ulaganje u ljude ulaganje je u budućnost Društva. Lijepi i zanimljivi izleti, vrhunski predavači i vodiči, nesebično prenošenje znanja i prijateljsko okruženje, jamac su dobre zabave i neponovljivog iskustva. Stalno podizanje ljestvice, uloženi trud i ljubav itekako su prepoznati, jer svake godine dobivamo sve kvalitetnije polaznike, a ove godine su zaista bili iznimni i posebni. Dvije trećine žena, osam parova, široki raspon generacija, veliki broj polaznika iz područja odgoja i izobrazbe, samo su neke od posebnosti jubilarne, desete generacije naših školaraca. No, ono što ih najviše krasi je njihova jednostavnost, zrelost, izgrađenost karaktera i želja da svoj već dobro posloženi i ispunjeni život nadograde još jednom lijepom aktivnošću. I nisu pogriješili. Malo koja aktivnost naše ubrzane živote može usporiti i ispuniti kao što to može planinarenje. Opća planinarska škola samo je prvi korak u tom novom, lijepom putovanju. A ova prva dva mjeseca putovanja posebno su se urezala u srce mene kao voditelja, a vjerujem i u srca svih naših sada već pravih planinara. Mogu slobodno reći da mi je u mnogim aspektima moje prilično duge planinarske karijere, ovo bilo najljepše razdoblje. Družiti se dva puta tjedno sa predivnim ljudima, gledati ih kako napreduju, ruše prepreke i pobjeđuju vlastite strahove, učiti ih i učiti od njih – neprocjenjivo. Rodila su se tu neka nova prijateljstva i planinarska kumstva, stekla zvanja grill majstora i pripravnika, jer planinarenje nije samo ispenjavanje vrhova, planinarenje je puno više od toga. Nakon dva naporna mjeseca svi smo poprilično umorni, ali to nije ugasilo entuzijazam i želju naših dragih „diplomiranih“ planinara, jer kako mi u Društvu volimo reći „Umor nestaje, zadovoljstvo ostaje“.
Želim im dugu i lijepu planinarsku karijeru, puno lijepih trenutaka provedenih u prirodi s dragim ljudima. Gdje god odu neka promiču ljubav prema prirodi i ljudima, na ponos svom društvu i cijeloj planinarskoj zajednici. Kaže se da se prvi mačići bacaju, a ja svoje prve mačiće ne da ne bih bacio, nego bih volio da svi naši budući mačići budu barem kao oni. Sretno ljudi i hvala vam na svakom zajedničkom trenutku provedenom s vama.
Na kraju želim zahvaliti, u svoje ime i u ime Društva, svim predavačima iz prijateljskih društava, HPD Kozjak, HPD Mosor, HPD Ante Bedalov i HPD Imotski, koji su svojim angažmanom i nesebičnim dijeljenjem znanja i iskustva doprinijeli ne samo uspješnoj realizaciji opće planinarske škole, nego i širenju prijateljstva između društava. Neizmjerna hvala HGSS Stanici Split – ispostavi Kaštela na ustupanju prostora, višegodišnjoj iznimnoj suradnji i prijateljstvu. I velika hvala našim vodičima, predavačima, domarima Mari i Marku te svima koji su na bilo koji način doprinijeli realizaciji škole, još jednom ste pokazali kako se voli svoje društvo.
Slaven Jozić
