Sve nam se nekako čini da dani u ovoj našoj jubilarnoj 10. Općoj planinarskoj školi brzo prolaze, jer evo nismo se ni okrenuli, a već je šesti tjedan iza naših školaraca. U tjednu iza nas školarci su svašta novo naučili i doživjeli, a kako ih opasnosti koje vrebaju prilikom boravka u planini, ne bi dočekale u potpunosti nespremne pobrinuo se Grgo Puljas. Grgo je svoje prve speleo pothvate napravio baš u našoj Malačkoj, gdje je bio i predsjednik speleo odsjeka, a danas je vrhunski speleolog, gorski spašavatelj, pročelnik komisije za helikoptersko spašavanje u HGSS-u i čovjek koji je svoje znanje i bogato iskustvo stavio pred naše školarce kroz dva iznimno zanimljiva predavanja: “Opasnosti u planini” i “HGSS i spašavanje u planini”.
Nakon silnih nepovoljnih vremenskih prilika, ova subota pokazala se kao idealna za šetnju Mosorom, a naše vodičke Ivana Perica i Jelena, školarce su povele do Vickovog stupa, no njima sve to nije bilo dovoljno, pa su pružili korak i do najvišeg vrha Mosora, Velikog kabla.
Svoje doživljaje s izleta opisala je školarka Tina:
Vickov stup – pokušaj drugi
Sitno Gornje, 8 h, krećemo prema domu Umberto Girometta. Ovaj dio odradili smo rutinski, „po školski“. Nakon što smo ispred doma napunili baterije uz kavu i čaj, idemo dalje u društvu jednog novog člana: umiljatog četveronošca. Uspinjemo se na prvi „brežuljak“ i vidimo naš cilj: mala crvena točkica….tamo gore….na vrhu…
Pa ne izgleda tako daleko… livada je ispod… ulovit ćemo zalet…., tješimo se. Hrabro se hvatamo ukoštac s usponom pred nama. Polako (ali sigurno) uz kraća stajanja i neizostavno bodrenje naših vodiča (u stilu “još samo 15 minuta“) stižemo do Vicka. Kao gušteri sjedamo u zavjetrinu i uživamo u pogledu. Odmor. Marenda. Zasluženo. Pogled na Veliki Kabal.
Vodiči, možemo li tamo? Kad smo već do ovdje stigli? Ideja je izglasana prije nego je Slaven stigao objaviti anketu.
Krećemo. Kamen po kamen…. škrapa po škrapa… uz puno priče i još više smijeha. Noge sve teže, ali srce puno. I evo nas: Veliki Kabal – 1339 m/nv, najviši vrh Mosora. Osvojen! Pod nama Perun, Split, Kaštelanski zaljev, Brač Prvi, Drugi, Treći….Vrijedilo je!
Nakon kraćeg odmora spuštamo se natrag prema domu. Putem vježbamo sve tehnike spuštanja: s i bez štapova, četveronoške, a posebno je popularna metoda proklizavanja uz doček na …
Čini se kao da je sve u čas prošlo. Ali…
– 11.65 km
– 720 m/nv
– 6 h i 22 min hodanja
– 2900 kcal
– 20 zadovoljnih školaraca
-(spremnih za) 32 sata oporavka.
Ekipa, svaka čast!
Hvala našim vodičima Ivani i Jeleni, te voditelju Slavenu na još jednom prekrasnom danu. I kako u našem društvu vole reći: Ponovilo se!
P.S. Vježbajte čvorove. Idući put se nećemo izvući
