Naši školarci su ušli u samo finale svog općeplaninarskog školovanja. U tjednu iza nas dva iskusna gorska spašavatelja provela su ih kroz dvije zanimljive teme.
Naš Grgo Puljas, prezentirao im je Projekt 300, projekt kapacitiranja novih ljudi u HGSS stanici Split, s ciljem povećanja broja ljudi u potražnim akcijama, kako bi se vrijeme potrage maksimalno skratilo.
Pročelnik splitskog HGSS-a, Branimir Jukić, inače geograf i zaposlenik javne ustanove More i Krš, održao im je zanimljivo predavanje na temu Zaštita prirode i time im približio koliko zaštićenih lokaliteta ima u Hrvatskoj, a i koji su to sve u našoj neposrednoj blizini.
Posljednji školski izlet, prije završnog i ispitnog, školarci su proveli na Kamešnici, a svoje dojmove, opisala je Petra Bonacin Matković:
Kamešnica, kružna tura Rosni dolac- vrh Trovrsi – Kurtegića dolac
Nakon kraće blagdanske pauze, stigosmo i do posljednjeg školskog izleta. Ovog puta na Kamešnicu, kružnom turom od Rosnog Doca preko vrha Trovrsi do Kurtegića doca.
Već nam je vožnjom kroz cetinski kraj pogled na Kamešnicu izazvao divljenje, a ono što smo tek trebali vidjeti samo će potvrditi početna očekivanja.
Sastajemo se u 8h se na prijevoju Vaganj i uz kratke upute glavne vodičke Jelene krećemo u našu posljednju školsku avanturu.
Duža šetnja makadamskim putem dobro nas je zagrijala do prvog ozbiljnijeg uspona prema vrhu.
Nakon kratke okrjepe, krećemo uskom stazom prekrivenom lišćem i mahovinom kroz netaknutu bukovu šumu i nakon 40ak minuta uspona dolazimo na prve obronke pred vrh. Korak po korak, kamen po kamen, i stigosmo do 1645 m nadmorske visine. Vrh Trovrsi, mjesto odakle se pruža prekrasan pogled na Livanjsko polje s jedne strane i Sinjsko polje s druge strane.
Šetnju nastavljamo grebenom do najljepše udoline na planini, Kurtegića doca ili kako ga jednostavno zovu Lipi. Okružena vrhovima Planinica, Kolebajka i Trovrsi, ova skrivena dolina stoljećima je služila pastirima za ljetnu ispašu o čemu još uvijek svjedoči pokoji ostatak pastirskih stanova, a danas je pak jedno od dražih odredišta planinara i zaljubljenika u prirodu. Na ovom mjestu nalazi se planinarsko sklonište Edvard (Edo) Retelj, nazvano prema alpinistu nesretno stradalom u lavini upravo na ovoj planini. Njemu u spomen i čast, a novim generacijama na korištenje, idealno je mjesto za odmor i uživanje u ovoj bajkovitoj prirodi.
Roštilj majstori se odmah hvataju posla da bismo svi imali dovoljno energije za posljednju školsku vježbu – izrada improviziranih nosila. Srećom da smo majstori čvorologije i pravi timski igrači jer nam se vodička, zamislite, netom ‘ozlijedila’! Pad, uganuće zgloba i žurna akcija. Ali uz ovakav tim bez panike. Nakon brze imobilizacije i upotrebe improviziranih nosila, svi bolovi su bestragom nestali, a vodička je bila spremna za nastavak ture! Eh kad bi uvijek bilo ovako!
Povratak do polazišne točke nastavili smo šumskom stazom prolazeći uz ostatke nekadašnjeg planinarskog doma i otkrivajući još jedan lijepi vidikovac prema južnom dijelu sinjskog polja, a pozdrave nam je uputila uspavana ljepotica Kamešnice zanimljivog modnog izričaja.
Umorni, ali puni dojmova, s novim znanjima i vještinama, druženje smo priveli kraju uz rijeku Cetinu, uz lagani povjetarac, pokoju kavicu i zdravicu.
Zahvaljujemo našim vodičima Jeleni, Kristini, Ivani i Ivni i voditelju Slavenu, na još jednoj divnoj turi i stručno odrađenoj demonstraciji posljednje školske vježbe! Za ispit spremni!
