Predzadnji tjedan donio je našim školarcima spoj znanja, iskustva i avanture. Kroz zanimljivo i poučno predavanje upoznali su se s radom Hrvatske gorske službe spašavanja, njezinom važnošću u očuvanju ljudskih života, ali i s projektom “300” – inicijativom koja sustavno jača i razvija potražne snage unutar službe. Svoja bogata iskustva i znanja s njima su podijelili iskusni gorski spašavatelji, približivši im izazove, odgovornost i humanost ovog poziva, voditelj ispostave Kaštela i trenutni dopročelnik Službe Grgo Puljas te dugogodišnji voditelj ispostave Kaštela i inicijator ovog projekta, Jurica Čatipović.
Teorijski dio brzo je dobio i svoju praktičnu dimenziju. Nedjelja ih je odvela na uspon na Veliki Kabal i Vickov stup na Mosoru, gdje su školarci, išli uz vodstvo našeg vodiča Slavena.
Svoj doživljaj o svojoj predzadnjoj školskoj avanturi podijelile su s nama sestre Ana i Mare:
Dragi članovi planinarskog društva i školarci,
iza nas je još jedan nezaboravan izlet, ispunjen smijehom, veseljem, ponosom i pravim planinarskim duhom – uspon na Mosor koji će nam svima još dugo ostati u lijepom sjećanju.
Naše putovanje započelo je u Gornjem Sitnom, odakle smo krenuli prema planinarskom domu Umberto Girometta. Već na samom početku osjećala se pozitivna energija i uzbuđenje zbog svega što nas čeka. Nakon kratkog odmora u domu, nastavili smo uspon prema Vickovom stupu (1325 m), gdje smo stigli s osmijehom na licu i zasluženim osjećajem ponosa.
Put nas je dalje vodio preko Ljubirne (1331 m) sve do najvišeg vrha Mosora – Velikog Kabala (1339 m). Pogledi koji su nas tamo dočekali bili su uistinu veličanstveni i oduzimali dah, a druženje, fotografiranje, marenda,radost i, naravno, puno smijeha dodatno su obogatili taj poseban trenutak. Svaki korak bio je vrijedan truda, a novi pečati u našim knjižicama samo su dodatna nagrada za naš uspjeh.
Posebno želimo pohvaliti naše vodiče – Slavena, Ivana, Mateja i Jelenu – koji su u svakom trenutku bili uz nas, pružajući sigurnost, podršku i dobro raspoloženje. Njihova predanost i briga učinili su ovaj izlet još ljepšim i sigurnijim.
Spust je bio zahtjevan, ali protekao je u veselju i sigurnosti, uz neprestano upijanje ljepote ove posebne planine. Povratkom u planinarski dom Umberto Girometta uslijedilo je zasluženo opuštanje uz piće, razgovor i druženje.
Poseban trenutak bio je i edukativni dio na obližnjoj livadi, s pogledom na starinski bunar/jezero, gdje smo uz našeg autohtonog dalmatinskog tovara Pepija pratili zanimljivu prezentaciju prve pomoći. Slaven i Ivan su nam na vrlo pristupačan i poučan način pokazali kako pomoći unesrećenoj osobi – znanje koje se nadamo da nećemo morati koristiti, ali je izuzetno važno.
Na kraju dana, puni dojmova, sretni i zadovoljni, pomalo nevoljko smo se rastali kod automobila i krenuli svojim kućama, već sada s nestrpljenjem iščekujući naš sljedeći, završni izlet.
Hvala svima na zajedništvu, veselju i još jednom predivnom planinarskom iskustvu! 🙂
