Prethodnih mjeseci voditelj škole Slaven Jozić vrijedno je okupljao ekipu vodiča i predavača stoga želimo zahvaliti svima koji su se odazvali sudjelovati u još jednoj lijepoj planinarskoj priči, kako bismo zajedno doprinijeli edukaciji planinara.
U četvrtak 15. veljače, školarce su pozdravili voditelj škole Slaven i Jurica Čatipović, voditelj HGSS-ove ispostave Kaštela, a uvodno predavanje održala je tajnica i jedna od vodiča našeg društva, Kristina Šustić Vulas.
Kroz tri tematske cjeline upoznala je školarce s time kako se pripremiti za odlazak u planinu te osnovama kretanja i boravka u planini.
Hvala našoj Kristini na “probijanju leda”, izdvojenom vremenu te, nadamo se, korisnom predavanju.
Hvala i našim prijateljima iz kaštelanske ispostave HGSS-s na ustupljenim prostorijama za potrebe naših predavanja te na sveukupnoj suradnji.
U nedjelju 18. veljače odradili su i prvi školski izlet.
Iako školarce na prvi izlet tradicionalno vodimo laganijom turom, kružnom stazom od Malačke do sv. Ivana Birnja i natrag, njihov je voditelj već nakon prvog predavanja i upoznavanja procijenio da ova generacija polaznika može puno više. I nije se prevario. Ni najiskusniji planinari ne bi pomislili da se radoznala ekipa okupljena na željezničkoj postaji u Kaštel Starom sprema na svoj prvi izlet, nego da je to samo jedan u nizu društvenih izleta. Punih ruksaka na leđima uz miris novih gojzerica na nogama, a lica ozarenih iščekivanjima, krenuli su laganim koracima na svoju prvu planinarsku avanturu. Predvođeni našim iskusnim vodičima Igorom Laurićem i Jelenom Jakus, odradili su izlet kao od šale, a kako im je bilo opisala je naša Tanja, jedna od najmlađih polaznika.
Sunce je bilo dobar znak za sjajan dan, prvog izleta 10. planinarske škole. Naš cilj bio je Sv. Ivan Biranj, najviši vrh zapadnog dijela Kozjaka sa svojih 631 m. Kojim riječima opisati sav naš znoj, smijeh, sve uspone i padove, a bilo ih je.
Nakon što su limeni ljubimci ostavljeni pored doma i požrtvovni vozači Ivan, Neven i Slaven, vratili sve vozače do željezničke postaje u Kaštel Starom, a svi koji su se ipak odlučili od planinarskog doma vraćati pješke stigli na polazište, avantura je mogla započeti.
Pod vodstvom Igora i Jelene krenuli smo od crkve Kraljice Mučenika u Radunu, pa sve preko prijevoja Malačka. Tijekom uspona se tražila i pokoja pauzica zbog uživanja u pogledu, ali pravi pogled tek nas je čekao. Već pomalo umorni stigli smo do planinarskog doma, gdje su nas dočekali topla kava i čaj, a i nezamjenjiv pogled na Kaštelanski zaljev. Nakon okrepljenja nastavili smo koračati do svog cilja, a polet su nam zadavale misli o obećanim gradelama.
Na cilj smo stigli brže od očekivanog, što je rezultiralo i brojnim pohvalama. Nakon divljenja vidiku prema Kaštelima i srednjodalmatinskim otocima, uslijedilo je zajedničko fotografiranje, razmjenjivanje priča te jedva dočekane gradele, za koje smo zahvalni grill majstorima „u trajnom zvanju“.
Ubrzo se moralo krenuti nazad. Sada smo već svi bili opušteni, možda previše opušteni, jer su se uz smijeh i brojne zanimljive teme začuli prvi usklici padova te poljubaca majci Zemlji. Prva pomoć nije bila potrebna, na svu sreću, jer još nije ni naučena. Dolaskom na Izvor, nanizalo se još pohvala upućenih nama školarcima, od kojih je većina nas sada već razmišljala o fažolu, kupusu i kobasicama, koji su nas čekali po povratku na dom. Dodatnu motivaciju, a i pokoji srčani, zadala je „strateški“ postavljena gumena zmija usred puta.
Sada smo se već izmoreni, znojni i preplašeni dogegali do doma, koji je bio prepun posjetitelja, i tražili mjesto za ispružiti noge. Ubrzo nas je dočekao spas u obliku Slavena s ključem od male sale, u koju smo se smjestili. Krenule su prve narudžbe hrane, a i pokoje, zaslužene, pive.
I tako se završila prva, ali ne i posljednja naša avantura. Svi smo se rastali s osmjesima na licu i velikim očekivanjem za iduće izlete.
