Šesti tjedan 12. Opće planinarske škole protekao je u znaku terenskog rada i prve ozbiljnije tehničke avanture – spoj teorije i prakse.
Tjedan je započeo edukativnim predavanjima koja su otvorila važne teme sigurnosti i razumijevanja planinskog okruženja. Gorski spašavatelj Frane Bebić održao je predavanje iz meteorologije, približivši polaznicima kako čitati vremenske prilike, prepoznati opasnosti i planirati sigurno kretanje u prirodi. Vrijeme u planini često je presudan faktor, a znanje o njemu – temelj odgovornog planinarenja.
Uslijedilo je predavanje o povijesti planinarstva koje je održala vodič i članica HGSS-a Snježana Plazonja. Kroz zanimljiv pregled razvoja planinarskog pokreta, polaznici su dobili širu sliku o vrijednostima koje planinarstvo nosi – od prvih istraživača do današnjih organiziranih društava i škola.
Subota je bila rezervirana za orijentaciju – jednu od ključnih planinarskih vještina. Pod vodstvom vodičke Ivane Perice, polaznici su najprije prošli teorijski dio, a zatim i praktičnu vježbu na terenu. U provedbi su pomogli i prošlogodišnji školarci, Špiro i Ante, čime je dodatno naglašena zajednička i mentorska dimenzija škole. Karta i kompas tako su iz učionice preseljeni u stvarni prostor, gdje je svaka odluka imala konkretan smjer i cilj.
Nedjelja je donijela novu razinu uzbuđenja i učenja. Predavanje o tehničkoj opremi održala je gorska spašavateljica Antonia Jakelić, upoznavši polaznike s osnovnom opremom koja se koristi pri planinarenju na tehnički zahtjevnijim dijelovima planina. Poseban naglasak stavljen je na pravilnu upotrebu i sigurnost.
Nakon teorije uslijedila je vježba penjanja i abseila, koju su vodili iskusni HGSS-ovci Dule i Šule. Polaznici su imali priliku iskusiti kretanje po stijeni uz osiguranje te kontrolirano spuštanje niz uže – za mnoge prvi susret s ovom vrstom aktivnosti, ali i veliki korak izvan zone komfora.
Osvrt školarke Vedrane:
“Na prohladno subotnje jutro okupili smo se u našem domu, promrzlih ruku, ali toplih srca i još toplije volje za učenjem (i druženjem, naravno).
Ovoga puta na rasporedu je bila orijentacija, malo teorije i malo prakse. Uz naše predavače, voditelje škole i čak bivše učenike 11. opće planinarske škole, teoriju smo “progutali” bez većih muka, jedva čekajući akciju.
Kad je napokon došao red na teren, pokazalo se da ipak nismo samo klimali glavom, poligon smo prošli sigurno i samouvjereno. Nakon toga slijedio je povratak u dom gdje nas je dočekalo ono što planinari najviše vole nakon uspjeha, druženje i odličan ručak koji su pripremili naši vrijedni domari.
Uz pune tanjure i još punija srca, već smo nestrpljivo čekali nedjelju i avanturu s tehničkom opremom i famoznim “absajlom”.
Nedjelja nas je nagradila vedrim i sunčanim vremenom, kao da je i priroda odlučila biti na našoj strani. Dan smo započeli teorijom o tehničkoj opremi, koju nam je održala Tonka iz šibenskog HGSS-a, strpljivo i jasno (čak i za one koji se prvi put susreću s pojmovima).
Nakon kratkog zagrijavanja u učionici, zaputili smo se ravno na stijenu.
Tamo su nas Marin i Kruno, profesionalni penjači, uz našeg člana Dulu naučili kako se kretati po stijeni. Imali smo dva poligona: jedan za uspon uz pomoć konopa, a drugi za absajl, spuštanje niz stijenu gdje smo sami kontrolirali brzinu (i pokušavali izgledati hrabro dok to radimo).
Smijeha nije nedostajalo, a bilo je i onih trenutaka kad se glas malo izgubi od “uzbuđenja” (čitaj: straha), ali sve smo to uspješno savladali.
Iskustvo? Fantastično, adrenalinsko i definitivno nešto što ćemo još dugo prepričavati.
Za kraj, kako i dolikuje, povratak u dom, zaslužena hladna piva i još jedan odličan ručak. Jer svaka dobra avantura završava… punim želucem i osmijehom na licu.”
