Ovaj tekst započinjemo s jednim velikim hvala svima koji su s nama proslavili 29. rođendan HPD-a Malačka i još jednom pokazali da Malačka nije samo planinarski dom, nego mjesto na koje se dolazi zbog ljudi, smijeha i onog osjećaja da si baš tu – doma.
Ove je godine na našoj rođendanskoj turi sudjelovalo 24 planinarska društva iz cijele Dalmacije i susjedne Bosne i Hercegovine, a broj planinara premašio je sva naša očekivanja, planove, i priznajemo – porcije fažola. Toliko nas je bilo da je i vlak, koji je već svašta vidio, ostao pomalo zatečen.
No krenimo od početka.
Proslava je započela u subotu, 17. srpnja, u prepunom domu na Malačkoj, gdje su članice HPD-a Mosor, Mirela i Ivana, predstavile svoje putopisno iskustvo s legendarnog Camina de Santiago. Dvije planinarke ispričale su kako su tijekom ljeta 2025. godine prepješačile više od 800 kilometara jedne od najpoznatijih svjetskih pješačko-planinarskih ruta – onog „pravog i originalnog“ Camina.
Publika je s velikim zanimanjem pratila njihove dojmljive opise, anegdote i dosjetke, u kojima se jasno osjećala snažna emotivna nota. Njihova priča, potkrijepljena dugogodišnjom željom, dobrom pripremom i završenom općom planinarskom školom u HPD-u Mosor, inspirirala je mnoge prisutne da se i sami jednom odvaže na ovaj životni hod.
Hvala vam Ivana i Mirela, bile ste divne!
U nedjelju je okupljanje na željezničkoj stanici u Kaštel Starom još jednom potvrdilo da su neke stvari nepromjenjive: planinari će doći, doći će ih puno, a vlak će se truditi koliko može. Ove godine ipak ne baš za sve, pa su vodiči brzo i smireno izvukli „plan B“, dok je dio ekipe ostao vjeran tračnicama, uvjeren da će se svi putevi ionako negdje – i nekako – spojiti. I jesu.
Glavni vodič ture bio je Matej, a u vođenju su mu s osmijehom, iskustvom i velikim strpljenjem pomogli Ivana, Ivana, Kristina, Vlatka, Snježana, Mario, Slaven, Duško, Filip, Rosa, kao i brojni vodiči iz drugih planinarskih društava. Oni su bili tu da se hoda, da se stane kad treba, da se pričeka, objasni, ohrabri – i da se na kraju svi opet nađemo na istom mjestu.
Dok je ekipa iz vlaka s Rosom krenula iz Labina prema Botićima, ostali su se uputili stazom Koracima Filipa Balića, preko Malačke, prema istom cilju. U jednom trenutku pristizali smo sa svih strana, a Kozjak i Opor izgledali su kao prava planinarska šetnica – samo s više ruksaka i puno više smijeha.
U Botićima su djeca, po starom dobrom običaju, s velikim uzbuđenjem otkopavala zakopane šampanjce, a onda smo svi zajedno nazdravili novoj planinarskoj godini – s čašama u ruci, suncem iznad glave i osjećajem da smo točno tamo gdje trebamo biti.
Po povratku na Malačku, održano je polaganje vijenaca i paljenje svijeća koje je u ime braniteljskih udruga predvodio Mirko Sušac. Cvijeće i svijeće su položili koordinator braniteljskih udruga grada Kaštela i Kaštelanske Zagore Mirko Sušac, predsjednik Zvonimir Perica, tajnica Kristina Šustić Vulas, dogradonačelnik Antonio Budimir i direktorica turističke zajednice grada Kaštela Nada Maršić. Potom je uslijedila sveta misa u kapelici blaženog Alojzija Stepinca koju je predvodio don Nikola Bodrožić Selak. Nakon svega toga dočekao nas je i zasluženi završetak dana – fažol. Kuhalo se s vjerom da će ga biti dovoljno. Vjera je bila jaka, ali broj ljudi ipak malo jači.
Podijeljeno je više od 400 porcija, a kad smo shvatili da ga neće biti za svih, kuhalo se još, a naši domari Mara i Marko Topić, uz pomoć vrijedne ekipe, pobrinuli su se da nitko ne ostane gladan – eventualno samo malo nestrpljiv.
Posebno smo ponosni na činjenicu da se broj sudionika iz godine u godinu povećava. Još 2015. godine na ovoj je turi bilo svega četvero ljudi. Ove godine bilo nas je oko 400. Taj broj nije samo statistika – on je potvrda zajedničkog rada, rasta i ljubavi prema planini i našem društvu koju dijelimo.
Veliko hvala svim volonterima koji su danima prije, tijekom cijelog tjedna priprema i na same dane proslave pomagali oko svega – od uređenja doma, postavljanja šatora, logistike, do pomoći na terenu. Vaš trud možda se ne vidi uvijek na fotografijama, ali se osjeti u svakom detalju.
Hvala svim društvima, vodičima, planinarima, djeci, gostima i prijateljima koji su došli, hodali, smijali se, čekali vlak, čekali fažol i svojim dolaskom učinili ovaj rođendan posebnim.
Hvala tvrtci Zeleno i Modro jer su nam izašli u susret i donili 2 kontejnera za mješani komunalni otpad i time omogućili da naša Malačka bude i ostane čista. Hvala i Accione energy d.o.o. na susretljivosti i razumijevanju oa su ugasili turbine tijekom jučerašnjeg dana. Hvala i lovcima koji su obuzdali puške i pse dok dmo prolazili 😉
Malačka raste, ali ostaje ista – otvorena, vesela i puna ljudi koji joj se uvijek vraćaju.
Vidimo se opet!
A do tada ćemo mi razmisliti – trebamo li nabaviti vlak… ili samo još koji lonac. 🙂
