Konačno je došla i ova dugo očekivana nedjelja i prvi “Dječji izlet” u organizaciji našeg Društva. Tremu smo imali i mi odrasli vodiči u želji da sve sve bude kako treba, ali i djeca u iščekivanju što smo im to sve pripremili.
Kako nam je bilo možete pročitati u osvrtu malog Tome (10 g) i naše vodičke-pripravnice Vlatke.
Moramo se zahvaliti @Udruga Opor – Botići za gostoprimstvo i dobrodošlicu kako se samo može poželjeti.
Također pohvala i vodičima i “pomagačima”: Ivana Jozić, Ivana Perica, Vlatka, Matej, Alen, Sanja, Miki, Zvone, svatko je doprinio da ovaj izlet bude zabavan, poučan i siguran za naše male planinare.
TOMIN osvrt: Iznenadilo me to što je bilo jako puno djece i osim toga vlak nas je prevezao. Vlak!! Sa njim smo
prošli puno tunela. Dok smo planinarili , vidili smo puno ovaca i krava. Kad smo stigli do stare škole,
zapalili smo vatru i na štapovima pekli kobasice. Moj rođak je ponio loptu pa smo se igrali. Igrali smo se i
orijentacije, nagrade su bile čokoladice. Nakon malo odmora nastavili smo dalje. Uz put je bilo puno
kadulja i nabrali smo nekoliko. Kad smo bili blizu našeg doma, uzeli smo po jedan plosnati kamenčić i kad
smo došli u dom, sa kistovima i bojama radili smo markacije. Dobili smo palaćinke i sokove i nakon
zabave išli kući. Veselim se novom izletu i prijateljima.
A Vlatka to ovako opisuje:
“Eh, kako je samo ova nedjelja uzbudljiva bila.
U našem planinarskom društvu nedavno smo odlučili krenuti s izletima za najmlađe. Oduševljena tom
idejom, vjerojatno kao i drugi, nisam mogla dočekati dan kada ćemo krenuti na prvi izlet.
Naša avantura je krenula u Kaštel Starom sa željezničke postaje, 9 odraslih i 33 djece, od kojh većina
(seniori 10, – 13, god) momci i cure te naši juniori, mališi. Mališi su me posebno oduševili sa gardom,
stavom, odlučnošću ( bravo ekipa). Nakon kratke vožnje vlakom do Labina, krenuli smo sa usponom.
Prvu dužu pauzu napravili smo u prostorijama Udruge za revitalizaciju sela Opor-Botići (stara škola u
Botićima). Domaćini, predvođeni predsjednikom udruge, g. Joškom Botićem, dočekali su nas sa
zakuskom i sokovima te im se osim na tome, prostoru i vremenu, najviše želim zahvaliti na srdačnoj
dobrodošlici koju su nam priredili.
Nismo naravno samo odmarali već smo ovu pauzu iskoristili kako bi vježbali orijentaciju tražeći skrivena
iznenađenja koristeći kompas, proučavali kartu Kozjaka, učili kako se priprema oganj, pekli kobasice
nabodene na štapiće, malo se igrali crne Marice, graničara, čistili bajame, lješnjake …
Nakon Botića, odmorni i siti, krenuli smo put Malačke. Uz više manjih pauza, prošli smo još otprilike dva
sata hoda kroz prekrasne šumice, stjenovite staze i livade. Na na našem putu naišli smo i na krave i
ovčice te ih pristojno i od srca pozdravili njihovim jezikom, glasnim „muuu“ i “ beee“, učili o šumskim
biljkama, životinjama, svo vrijeme budno prateći markacije da se ne bi slučajno izgubili.
Nakon prevaljenih 12 km stigli smo do našeg planinarskog doma gdje su nas dočekali naši domaćini
Marko i Mara s čajem, sokovima i palačinkama. Nakon okrijepe i kratkog odmora imali smo i radionicu
izrade markacija koje će, nadam se, krasiti dječje komode i biti lijepa uspomena na ovaj izlet.
I kad smo pomislili da je tu kraj, da su umorni, oni su se rastrčali po dvorištu. U zogu od balota palo je „
na male branke“, ljulje, tobogan, cijelo dvorište je bilo prepuno dječje cike, smijeha, navijanja..
Neumorni.
Često se djecu proziva da su stalno na mobitelima, igricama da se ne znaju igrati i ljuti me to. Ovaj izlet
me još jednom uvjerio da su djeca, djeca. Vesela, vrckava, empatična, nasmiješena, željna učenja,
istraživanja, točno su onakva kakva djeca trebaju, biti samo im se treba pružiti šansa. Ova naša dica, Vaša
dica su krasna I trebate biti ponosni na njih.
Iako ih se većina nije od prije poznavala, kao grupa bili su savršeni. A kako je sve to izgledalo, kako su
čistili bajame, pekli kobasice, gazili hrabro, ustrajni, odlučni i neumorni pogledajte u foto galeriji.
Još jedno, hvala svim roditeljima na ukazanom povjerenju, a djeci na odličnom provodu. Nadam se kako
je ovo samo prva od mnogih divnih avantura koje nas tek očekuju.
Djeco, dobro došli u planine!”
