U susjednoj BiH, proteklog vikenda održavali su se Dani Cincara, dani koji svake godine privlače veliki broj planinara, a kojima ni naši članovi nisu mogli odoljeti. Široka prostranstva velebnog Cincara, čije prilaze brižno čuvaju predivni divlji konji i izvrsni domaćini iz PD Cincara, samo su dio onoga što je učinilo ovaj vikend još jednim u nizu nezaboravnih. Sve to opisao je naš Slaven:
„Ovoga puta nismo sudjelovali u službenim planinarskim turama, nego smo se u subotu u prijepodnevnim satima uputili iz Livna do planinarskog doma Kruzi, laganim korakom, kako bismo što više mogli uživati u predivnoj prirodi i nadaleko poznatim livanjskim divljim konjima. Većini članova ovo je bio prvi put da vide Livno, a pogled na grad s brda Bašajkovac, preko kojega prolazi uspon, ostavlja bez daha i nas koji smo tu proveli djetinjstvo. Nakon otprilike sat vremena dolazimo do ravnijeg dijela ture, gdje smo naišli na manju skupinu divljih konja koje su naše oduševljene dame počastile posebno za njih pripremljenim slasnim jabukama. Na putu do planinarskog doma uživali smo u beskrajnim prostranstvima na kojima su ovce i krave pasle slasnu travu i uživale u hladovini rijetkih stabala. U domu na Kruzima dočekali su nas ljubazni domaćini, moja draga učiteljica Ana i njena ekipa, jer se mlađa ekipa još nije bila vratila s tura. O toplini ovih ljudi suvišno je i pisati. Stigli smo baš u vrijeme ručka, a ukusni grah, manistra s divljači i hladno piće bili su dovoljni za opustiti umorne noge, dodatno iscrpljene zbog izuzetno toplog dana. Malo po malo, svi sudionici uspona spustili su se do doma, a poslijepodnevni sati protekli su u službenom dijelu programa te druženju uz glazbu uživo KUD-a Dinara koje je slavilo 130 godina postojanja. Logorska vatra, promatranje zalaska sunca i predivnog noćnog neba, a nakon toga svirka gitare i ples do kasno u noć učinili su ovaj dan čarobnim i nezaboravnim za sve nas, a osobito za one koji su prvi put na Kruzima. U nedjelju ujutro uslijedio je uspon na 2006. m visok vrh Cincara, i to težom rutom, od doma preko Švabinih staja. Znao sam da ova ekipa to može. Izuzetno topao dan i težak uspon prilično su nam iscrpili noge, ali sav trud višestruko je nagrađen. Stotinjak divljih konja koji su dogalopirali do Švabinih staja upravo u trenutku dok smo se tu pripremali za uspon na najstrmiji dio ture, dalo nam je dodatnu snagu. Pogled s vrha Cincara s kojega se u svim smjerovima vide mnogobrojne planine u okruženju, od obližnje Tušnice, Golije, Šatora, Kamešnice i Dinare pa do Čvrsnice, Prenja, Svilaje, Biokova i još mnogih „neidentificiranih“ planina u daljini, bio je konačna nagrada za uloženi trud. Kao kontrast su se isticali Livanjsko, Glamočko i Kupreško polje, a u daljini i Buško blato. Toliko ljepote s jednog mjesta, u jednom trenutku. Neopisivo. Srce jednostavno mora zalupati malo brže. Povratak je bio izravno s vrha do Livna, istom stazom kao i uspon. Umivanje i pranje umornih nogu te hlađenje od sunca pocrvenjelih nosova hladnom vodom iz Dumana, a potom uživanje u slasnom bureku (da ne bude zabune misli se isključivo na pravi burek, onaj od mesa) i ostalim pitama (uključujući i sirnicu, olitiga burek od sira) u obližnjem restoranu uklonilo je i najmanju sumnju da da je ovaj izlet bio savršen, i ništa manje od toga. Hvala domaćinima na gostoprimstvu i našoj predivnoj ekipi na nezaboravnom druženju. Ponovilo se.“
