S predavanjima Planinarstvo i Planine, koje su održali naš vodič Slaven Jozić i profesorica geografije Zrinka Bralić, naši školarci su ušli u 4. tjedan škole.
Finale tjedna odigralo se na Biokovu i to na stazi koja ih je odvela od Nevistine stine do skloništa Pakline te kružnom stazom do gradela podno Biokova.
Školarka Ivana opisala je svoje doživljaje:
U nedjeljno jutro okupili smo se u 7,45 sati na parkiralištu OŠ prof Filipa Lukasa u Kaštel Starom.
Danas idemo na Biokovo i penjemo se lijepom kružnom stazom. Naš glavni vodič je Ivana Jozić, a desna ruka joj je Filip Mihaljević.
Nakon kratke vožnje dolazimo do početne točke našega izleta.
Ivana nam ukratko opisuje što nas očekuje pri usponu.
Upoznajemo našu novu članicu Ivanu kojoj je ovo prvi izlet sa našim društvom, dobro nam došla.
Rođendan je našoj dragoj voditeljici Jeleni, cestitamo joj uz najljepše želje.
Dan je vedar i sunčan, ekipa puna elana i optimizma, nije moglo bolje započeti. U 9 sati krećemo sa usponom.
Kružna staza vodi kroz neka od najzanimljivijih i najljepših djelova Biokova. Prvi cilj je Nevistina stina gdje uživamo u pogledu na krški krajolik i gdje se otvara vidik prema moru i otocima. Ivana nam prenosi narodnu predaju o djevojci iz zaleđa koju je majka ukelela da se okameni ako se uda za mladića iz primorja.
Put zatim nastavljamo po meni najljepšem dijelu staze, po hrbatu do Šuplje stine, zanimljive prirodne formacije. Uživali smo u pogledu na surovi i istodobno predivni krajolik. Nakon kratke pauze nastavljamo do skloništa Pakline. Krajolik kojim prolazimo pravi je primjer dalmatinskoga krša, bijeli vapnenački kamen i srijene oblikovane vodom i vjetrom. Mirisna borova šuma pruža nam hlad, a borovi podsjećaju na glomazne bonsaie.
Naučili smo da je šuma dobila ime po paklini gustoj, ljepljivoj smoli koja se tradicionalno koristila u brodogradnji za premazivanje brodova i čamaca.
Hodajući blagim usponom kroz kontrast kamena i zelenila osjetili smo pravu ljepotu dalmatinske planine.
Prava nagrada uslijedila je kada se otvorio pogled na sklonište Pakline 850m nv gdje se plavetnilo mora spajalo sa nebom.
Napravili smo dužu pauzu, marendali i slikali se. Uslijedila je provjera rusaka troje dobrovoljaca koju su uspješno prošli.
Krećemo prema početnoj točci uspona, a prvo moramo savladati kratki dio spusta uz sajlu.
Laganim korakom prolazimo kroz šumu i dolazimo do livade pored lovačke kuće gdje mirno pase par krava. Cijela tura je trajala oko 3 ipo sata. Uz razgovor, smijeh i dobro raspoloženje kilometri su brzo prošli i svi smonss dobro proveli.
Tu nas je Jelena počastila gradelama, pićem i kolačima. Vježbali smo dva nova čvora lađarac i bulin, te ponovili naučeno.
Hvala našim vodičima na nezaboravnom izetu, kući se vraćamo sretni u iščekivanju sljedećega izleta.
Našoj Jeleni želimo vedru godinu punu planinarskih druženja i lijepih vidika.
