Još od davne 1989. godine, Stanica planinarskih vodiča Split, utabala je stope na zapadnom dijelu Mosora. Svake godine, na blagdan Bogojavljenja, odnosno Sveta tri kralja, stanica organizira uspon na najzapadniji istaknuti vrh na Mosoru, Debelo brdo. Ove godine ulogu vođenja preuzeli su vodiči iz Malačke, a debitantska uloga glavnog vodiča pripala je našoj Snježani uz Ivanu Pericu. Svoje dojmove podjelila je s nama.
U ranojutarnjim satima, u Sitnom gornjem, počelo je okupljanje planinara. Svi redom i više nego željni planine i hodanja nakon dugih kišnih dana kojima je završila 2022., a i opuštenih blagdana koji su obilježili dane iza nas. Sunce se s istoka smiješilo i pozdravljalo sve prisutne, a bilo nas je gotovo stotinu. Moj prvi uvodni pozdrav i krenuli smo. Nogom pred nogu, po stjenovitom Mosoru, uputilo se 98 planinara, među kojima i slijepi vizionar planinar, Feručo Lazarić u pratnji dviju vodički, Sande Doljanin i Mire Ćurin. Naša „metla“ Petra Kuzmanić iz PD-a Imber ispratila je sve redom i nakon gotovo dva sata hoda uz vesele razgovore, pokoju pjesmu, i lagane korake preko napuštenih Vickovih staja, stigli smo do Lugarnice.
U okrilju ove prekrasne planinarske kuće, naš kolega Ante Milić iz HPD-a Mosor, dočekao nas je s vrućim čajem, a dodatnu okrjepu pružio je pogled na obalu i Split. Nakon duže stanke, marende i fotografiranja, krenuli smo dalje do našeg odredišta. Nakon dodatnih sat vremena hoda, stigli smo u samo podnožje vrha gdje smo otkopali, prošle godine zakopani šampanjac, i kad smo utvrdili da je pod zemljom netaknut i savršeno ohlađen, krenuli smo na vrh nazdraviti. Na 1044 metra, smjestio se ovaj zaobljeni mosorski vršak i raširenih ruku nas primio u svoje okrilje. Dok nam je sa sjeverne strane omogućio mističan i bajkovit, oblacima umotan pogled na svoje sjeverne padine i Dugopolje, s južne strane nas je nagradio nesputanim pogledom na Solin, Split, Kaštelanski zaljev i Kozjak.
Nakon što smo se nauživali svih ljepota, šampanjci su se otvorili, čaše su se podigle, želje su se otpuhnule visoko ka nebeskim prostranstvima, a nova planinarska godina je otpočela. Očiju punih prekrasnih vidika, srca razdraganih susretima i prijateljstvima, krenuli smo natrag prema Sitnom gornjem.
Svoj vodički privjenac nisam mogla bolje zamisliti. Savršen dan uz toliko nasmijanih, veselih lica, prekrasnih srdačnih riječi, toplih zagrljaja i novih prijateljstava. Iz silnog osjećaja odgovornosti, proizišla je zahvalnost u kojoj sam pronašla sreću što sam na ovaj način imala priliku biti s vama. Hvala svima koji ste nam se pridružili, bili ste prekrasna grupa, a posebno hvala mojim kolegama vodičima, Ivani, Ivani, Kristini, Mariju i Igoru te Goranu i Petri bez kojih ovo sve ne bi ni moglo biti ovako dobro!
Ponovilo se!
S.P.
