Sam pogled na planine i planinske vrhove, oduvijek kod ljudi budi mistiku i znatiželju. Međutim, spojimo li planinu i noć, efekt postaje jači.
Jedna dobro uhodna staza, izazova željna ekipa, srdačni domaćini i eto recepta za još jedan u nizu noćni uspon na Troglav.
U noći sa subote na nedjelju, PD Sveti Jakov Bitelić, organizirao je drugi po redu, sad već tradicionalni noćni uspon na najviši vrh, naše najviše planine. U kasnovečernjim satima u njihovom gostoljubivom planinarskom domu na Vrdovu okupilo se dvjestotinjak planinara. Raspjevani, nasmijani i uzbuđeni uputili smo se dobrouhodanim stazama naše veličanstvene kraljice Dinare. Noćni usponi su neka potpuno druga dimenzija planinarenja. Zapravo, uskraćen si za sve moguće prizore i ljepote koje te okružuju, ali izoštravaš sva druga čula, pomičeš svoje granice, testiraš svoju snagu. U dugačkoj koloni, jedan iza drugoga s čeonim lampama na glavi zaronili smo u noćnu tišinu dinarskih proplanaka, i dugih pet sati hodali do vrha. Noć hladna i tamna, tijela na trenutke snažna i odvažna, a na trenutke umorna i pospana, oči u pojedinim intervalima širom otvorene, a u drugim željne odmora i sna. Svi ti oblici budnosti pratili su naša tijela na putu do sunca.
I onda, nakon što su se povukle biserne zvijezde koje su nam svijetlile put cijelu noć, nebo je svojim raskošnim bojama počastila središnja zvijezda našeg Sunčevog sustava i probudila još jedan dan dočekan na najvišem vrhu Dinare. Troglav (1913 m) je najviši vrhunac u planinskom vijencu Dinare, a nazvan je po troglavom bogu koji je poznat iz rane praeuropske mitologije Kelta, Slavena i Hurita, Triglavu. Prostrani greben primio je u svoje veliko naručje sve sudionike i pružio nam odmor i okrijepu za nastavak. Hipnotizirani vatrenim tonovima žute, narančaste i crvene što su se razlijevale po horizontu dočekali smo izlazak vatrene kugle, glavnog krivca za obojenu melodiju što je nebeskim platnom pjeva.
Prohladno jutro ubrzalo nam je korake prema natrag. Između nekoliko opcija u odabiru rute prilikom spuštanja, odabrali smo onu preko planinarske kuće Pume. Noge su već plesale svoj neposlušni ples, umor je činio svoje, ali ni to nije bila zapreka da nadoknadimo nauživati se pogleda na sve ono što je tamna noć prilikom uspona skrila. Dinara zaista u svoj svojoj raskoši pruža predivne vidike. Nešto više od pet sati, s pauzama na “Pumama” i “Vjetru s Dinare”, stigli smo do našeg doma. Sad nam je izgledao još prijatniji, još gostoljubiviji. Domaćini su nas dočekali s preukusnim grahom i osvježavajućim pićima, zapravo svim onim bogatsvom koje jednom planinaru nakon ovakve ture treba.
Izazovan i zahtjevan izlet, ali vrijedan pamćenja.
Hvala još jednom organizatorima i domaćinima iz PD Sv. Jakov Bitelić, kao vrijednoj ekipi dežurnih gss-ovaca koji su cijelim putem budnim okom pratili da sve i za svakoga prođe u redu.
Kako ono kažemo – Umor prolazi, zadovoljstvo ostaje!
S.P.
Fotografije: Ivica Labrović i S.Plazonja
