Protekli vikend na Mosoru je završen tečaj za vodiče na ljetno planinarenje (A standard), a kojemu su pristupila i četiri naša kandidata. Po završetku tečaja stekli su stručni naziv vodič pripravnik. Ovim putem se zahvaljujemo organizatorima, voditelju Denisu Vranješu, domaćinima HPD-u Mosor, domaru Špiru i ostalom osoblju planinarskog doma Umberto Girometta te svim instruktorima i njihovim pomoćnicima, na prenesenom znanju, iskustvu i ljubavi prema ovom pozivu.
Našim kandidatima Vlatki, Snježani, Mateju i Vicencu upućujemo čestitke te im želimo mnogo uspjeha i propješačenih kilometara u nadolazećim izletima!
Kako je svoje doživljaje, emocije i uzbuđenja prenio na papir naš Vicenco, pročitajte u nastavku teksta.
Kako se zove bećarac koji govori o pismi i druženju, dobroj kapljici, pozitivnim emocijama i jedinstvu, ili skraćeno, što bi bio recept za dobar provod? Jer to bi moga bit dobar naslov ovog teksta.
Pit(sm)a o jubavi s istoka zapada i sjevera
Ti se pobrini o vinu, ja ću pozvati ljude, nije svat da nema pjesme al je ovo šta nam se sprema terca na tišinu radnog tjedna! I tako nakon zadnjih priprema i dogovora ko šta nosi, ko šta ne smi nosit jer je dosta više svega pripremljeno, lagano mi pada san na oči i bez imalo grižnje savjesti spavam snom pravednika već malo iza 10h i to u petak navečer kad bi normalnom čovjeku taman najbolji dio večeri tek počima.
Buđenje i korak lak, “spletem bradu” i čekam na kolegicu koju minutu i prije nego šta triba, naravno! Ubrzo se svi okupljamo, trpamo stvari u jedan auto i zajedno kao i do sada krećemo na naše finalno odredište za naredna dva dana. Putem je standardno zabavno, a emotivci u ekipi ne mogu izdržat da više počme!
Vrlo brzo dolazimo na radnu temperaturu jer teglimo opremu za dva dana pod nagibom od 45 stupnjeva dok jednon rukon pridržavamo puntiželu za obnovu krova, ali i dalje ne damo da nan išta ovaj dan pokvari. Kava na domu, slađa nam je nego ikada do sad!
Olovke naoštrene, osjetila u najvećem stanju pripravnosti, pismu “Šta je meni ovo trebalo” smo već ispivali dovoljno puta prošli vikend, samo jos treba emocije stišat, pustit i druge da pitaju šta imaju pitat i sudjeluju aktivno na predavanju! Ovoga puta ne možete mi ništa, spreman sam 100%! Predavanja se redaju vještine se bruse. A onda grand finale prvog dana – bivak!
Pod punom ratnom spremom idemo na izlet do terena za bivakiranje. Dijele nas u grupe po stolovima (što u našem slučaju znači naš HPD). Čast za vođenje ove vježbe dobiva jedna od naših dama, ali onda twist: ljude koje smo izabrali za vođe timova postaju vođe drugih timova! A sad aaadiooo i ne plači … Ali ipak naš timski duh, podjela resursa i predznanje rezultirati će uspjehom izrade bivka u oba tima. Za nas je ovo relativno lak zadatak jer se radi o ljetnom bivku pa ga nakon odabira kvalitetne lokacije relativno brzo završavamo i ostaje nam vremena za uživanje u lijepom danu i razgovorima. I ostatak vježbe prolazi u dobrom raspoloženju i smijehu, a razmjenom iskustava definitivno svi opet učimo mnogo.
Još samo jedno predavanje, pa kasna večera i grand finale – druženje! Gradelavanje ukidamo, meso ćemo donirati, prelazimo direkt na osvježavajuće napitke! Na stolu se našla cijela eno Dalmacija, a normalno da uz takve eliksire pjesma teče, a inspiracija za skladanje bećaraca je ovog puta na još višem nivou! Iako je većina ekipe za stolom i pjeva, treba poštovati i one koji žele odmor pa se selimo u našu zimsku vilu i tamo atmosfera ide do usijanja! Hit do hita, rođendanska proslava iznenađenja i … zaključujem da treba znati kad je dosta. Bježim u horizontalu.
Nakon jutarnje doze smijeha zbog ljudi bez glasa pa kafenisanja, ide završni dan koji je obilovao praktičnim vježbama na terenu. Još jednom se vidi koliko svi uživaju, jer osmjesi na licima govore više od bilo kakvih riječi.
Izmjenjuju se timovi i zadaci, ima raznih osebujnih izletnika koje treba kontrolirati pa čas vodiš sa a čas bez radio stanice, snalaziš se u prostoru i u biti na testu je sve što si učio u 4 dana tečaja. I onda… Tako blizu kraju, na 15min od doma i završne analize, naš tim dobiva zadatak da izletnike vrati kući. Ali, jedan izletnik se “ozlijedio” i slijedi vježba spašavanja.
Radi se imobilizacija, zove HGSS, kontrolira čangrizave izletnike. Srce lupa kao da se radi o stvarnoj situaciji ili nekoj povećanoj fizičkoj aktivnosti! Nakon sat vremena vježba je gotova i svi smo ponovno u domu! Ponosan sam na našu ekipu i kako smo odradili zadatak – još jednom! Završna analiza, dodjela diploma pa pohojmo doma!
Pozdravljamo se a onda za kratko vrime svanulo nam u Svanuća! I još još još… Ma ne ide nam se doma, ali znamo da moramo kad tad.
“Završna” izmjena misli u autu na putu do doma i sad stvarno rastanak! Idem doma podosta umoran, ali i zadovoljan. U sebi pjevušim *Gelender skladan večer prije. Još par završnih radnji pa idem konačno leć! Ali mozak ima svoj plan i ne da spavat… Ma idem samo ćirnit u grupe, možda je još neko nešto smišno napisa? Možda ima objava nekog interesantnog izleta, neka nova slika … ? Dobro je… Sve san stiga popratit i možda je sad stvarno vrime za spav …
*Gelender – bećarac
Gelenderu ti si moja mora,
Cile noći slažem čvor do čvora…
Jedan dva, opsa sa!
