Kada je 1922. godine grupa sinjskih entuzijasta koji, su u sve većem broju, istraživali prirodne ljepote cetinske krajine osnovala ovo, sad već stoljeće staro, planinarsko društvo, vjerojatno nije ni slutila da će doseći ovu čarobnu brojku. Planinarsko društvo Svilaja-Sinj registrirano je kao prva HPD-ova podružnica u Dalmaciji, i time su uspostavljeni temelji planinarenja u Cetinskom kraju i Dalmaciji. Nema zapravo, ništa čudno u tome što je baš taj predivni kraj potaknuo njegove stanovnike na prve organizirane planinarske pothvate. S jedne strane naša najviša planina, velebna Dinara, u nastavku mistična Kamešnica, s druge strane domaća Svilaja, a između njih prava raznolikost i bogatstvo prirodnih ljepota Cetinskog kraja.
I evo nas, 100 godina kasnije, podno ovog izdvojenog planinskog lanca, u srcu Dalmatinske zagore, ispred planinarskog doma Orlove stine, smještenog na rubu prostranog dolca, na obronku Orlovih stina, planinari Dalmacije i šire, slave s domaćinima ovu veliku brojku. Stalo je u tu brojku, vjerujemo, štošta, a u ponosom zacakljenim očima srdačnih domaćina vidjela se sva ta radost, sav ponos, sva ljubav. Baš kao što je jedan član “Svilaje” glasom punim entuzijazma i radosti uskliknuo: ” Ej, ljudi, 100 godina, pa nije to mala stvar!” I naravno da nije mala stvar!! Toliki niz godina na okupu držati zaljubljenike u prirodu i planinarenje, organizirati izlete, ture i pohode, graditi prijateljstva i sada s tim prijateljima slaviti!
Proslava je bila i više nego dostojna jednog stogodišnjaka. Prvi dan, petak poslijepodne, bio je predviđen za okupljanje i smještanje sudionika, a poslije toga druženje uz vatru te festival planinarskih filmova. Drugi dan počeo je, kako i priliči, svečano! Službeno je otvoren planinarski dom Orlove stine, a nakon zakuske, ono što planinare i spaja, organizirani izleti. Domaćini su svoje goste poveli na dvije ture, jedna je bila kružna preko Orlovih stina, s kojih puca predivan pogled na Peručko jezero i Dinaru preko puta. Druga tura bila je na najviši vrh Svilaje, Svilaja (Bat), 1508 mn/v. Nimalo zanemariva panorama koja se pruža na Peruču i odavde, dala je dodatnu notu ljepoti ovoga dana.
Po povratku na dom, za sudionike je bio organiziran ručak, a poslije druženje, uz pjesmu koju je predvodila klapa Sinj, smijeh i razgovore pored vatre, dječju igru i graju preko cijeloga dolca.
U jednom od tih razgovora, čula sam jednog člana domaćina kako priča da je već 50 godina član “Svilaje”. Zamislite! Pedeset godina članstva, davanja ljubavi i sebe u svoje voljeno društvo. Polovicu vijeka rasti i stasavati sa svojim društvom. Ima li veće nagrade za jednog planinara? U svježinu ove kasnoproljetne noći otpustili smo smijeh i pjesmu gdje su sudionici zajedno dočekali svitanje posljednjeg dana proslave.
Zadnji dan, predviđen za podjelu priznanja i zajednički ručak je na izmaku, ali duboko ukorijenjena prijateljstva, samo su se dodatno osnažila spremna dočekati nove godine, nove zaljubljenike u planinarenje, a možda i nova stoljeća!
Hvala domaćinima na odličnoj organizaciji i predivnom gostoprimstvu! Čestitamo vam još jednom na ovoj čarobnoj brojci, uz želju da samo nastavite rasti, hodati i širiti grane svoga prijateljstva! Ima nas koji ćemo rado svoje grane plesti s vama!
S.P.
