Gotovo da nema vremenske prognoze koja bi mogla uplašiti ove zaljubljenike u planine. Tako ni najavljivana kiša nije spriječila nekolicinu naših planinara na izlet na planinu Kamešnicu (Kruge).
Valjda to tako nekako ide, kada nosiš vedrinu u sebi, i sreća na krilima vremenske prognoze ti se osmjehne.
U nešto ranijem terminu okupili smo se u Kaštel Starom te se osobnim automobilima, uputili prema selu Voštane Gornje, odakle smo, predvođeni glavnim vodičem, Igorom Laurićem te pomoćnim vodičima Ivanom Jozić i Kristinom Šustić Vulas, krenuli prema planinarskom skloništu Sv. Mihovil na Žlabini.
Hrabro koračajući, veselo razgovarajući, pogledavajući prema oblacima koji nas u svim nijansama sive neumorno prate, planinarili smo sat i pol vremena. Krajolikom su se izmjenjivali ostaci starih kamenih kuća, čije priče leže u dnu njihovih ostataka, njive koje ispraćaju nijanse žute, stijene koje kao prepoznatljivi dio Dinarskog gorja strše između redova jele, smreke i bukve.
Planirano smo stigli do planinarskog skloništa Sv. Mihovil koji se nalazi na 1340 m n/v. Na malenom proplanku, usred bukove šume, dočekalo nas je toplo, drveno sklonište koje nas je pozvalo na kratki odmor i okrjepu.
Nakon kraće stanke, podijelili smo se u dvije grupe, jedna je ostala u skloništu, a druga krenula prema vrhu Kruge (1606 m).
Uspinjući se prema Krugama, naš krajolik je postajao sve bjelji, a svakim daljnjim savladanim metrom snježni prekrivač sve deblji.
Uz nekoliko kraćih stanki, što za okrjepu, što za fotografiranje snježne idile, nakon otprilike sat i pol vremena stigli smo na Kruge, gdje nas je dočekalo maglovito bijelilo praćeno udarima bure.
Kratka stanka, fotografiranje i povratak.
Laganim tempom za otprilike jednako vrijeme vratili smo se do skloništa gdje smo uz gradele, pjesmu i smijeh završili još jedan dan u planini.
Nekome sa strane gledajući običan, nama poseban.
A kiša? Ona je pričekala da završimo ovaj izlet te vjerojatno isprala naše stope, ali svaki korak zapisan je u naša srca.
(S. P.)
Galerija (+ 7 slika)