Prema programu za ovu nedjelju (4. listopada) trebalo je otići na Tušnicu. Zbog nepovoljne vremenske prognoze, bili smo u dilemi do zadnjeg trenutka. A kako ponekad sreća prati hrabre, odluka je pala da se na Tušnicu ipak ide.
Mala grupa, nas dvanaest, zaputila se prema livanjskom kraju. Došavši u Krivića gaj, početnu točku našeg uspona, nekako nepovjerljivo gledamo prema vrhu koji je skriven u tamnim oblacima. Još jednom uspoređujemo sve moguće prognoze, prema kojima ipak ne bi trebalo biti kiše te krećemo. Uspon je kontinuirano strm, započinje makadamom, a zatim se nastavlja preko livada. Pokoji šumarak i pravo po grebenu prema vrhu. Uspon nije šala, treba svladati gotovo 900 m, a jako i hladno jugo nas nemilosrdno usporava.
U pauzama okrećemo Tušnici leđa i uživamo u pogledima prema okolnim planinskim vrhovima: Kamešnici, Troglavu, Dinari u daljini, Cincaru pod oblacima, Goliji i jezerima Buškom i Mandeku. Nakon dva i pol sata eto nas blizu vrha koji je još uvijek u oblacima. Odjednom se oblaci razilaze i vitreni Vitrenik nas nagrađuje za naš trud, pruža nam prekrasan pogled na sve četiri strane svijeta. Vide se i Kupres, Vran, Čvrsnica i Prenj, Biokovo i još mnogo toga. Nakon zaslužene okrepe i odmora, krećemo natrag, oprezno nizbrdo. Da opreza nikad nije dosta, uvjerili smo se naišavši na dva poskoka kako se sunčaju posred staze.
U dobrom raspoloženju silazak je brzo prošao. Nakon osvježenja na potoku Mandek, odlučili smo da povratak bude preko Livna uz, naravno, nezaobilazni burek. U Livnu smo prošetali starim gradom i posjetili izvor Duman.
                                                                                                                                                                                        Ivana Jozić, vodič izleta
Galerija (+ 12 slika)