U petak nas 11 je krenulo iz Kaštel Starog put Učke – puni entuzijazma i (pre)teških ruksaka.
U selu Brgudac (747 m) ostavljamo automobile i “kozjom stazom” krećemo prema planinarskoj kući Korita (1010 m). Šuma, uspon i znoj koji kreće već nakon prvih nekoliko minuta. Ispred bajkovite drvene kuće dočekuju nas divni domaćini iz PD Glas Istre – večera, druženje i smijeh. Vodu uzimamo s obližnjeg izvora, a struju iz solarnih panela koristimo samo za rasvjetu – pa powerbank postaje najbolji prijatelj.
Subota = koraci, koraci i još malo koraka (točnije 16,52 km). Najprije nizbrdo kroz bogatu šumu, zatim predah na vidikovcu Lanišće – savršen za fotografije. Nastavljamo uzbrdo do Orljaka (1106 m), gdje udaramo prvi pečat iz HPO, a za uspomenu i IPP. Povratak drugom stazom i ono poznato – umor u nogama, ali sreća u glavi. Nadomak doma skrećemo na brzi izazov – Brajkov vrh (1081 m). Večer donosi gradele i san bez puno razmišljanja.
U nedjelju se “konjskom stazom” spuštamo do auta, pa vožnja do Vele Učke, odnosno prijevoja Poklon (1401 m), s kojeg puca pogled na Kvarnerski zaljev. Tamo nas dočekuju domaćini iz PD Opatija i pričaju priču o imenu “Poklon” – mjestu gdje su se nekad hodočasnici poklanjali ugledavši trsatsko svetište.
Krećemo na završni uspon i nakon otprilike dva sata stižemo na Vojak (1396 m) – najviši vrh Učke i Istre. Na vrhu kameni toranj, a pogled – more i kopno u jednom kadru – doslovno oduzima dah. Drugi pečat iz HPO i zasluženi odmor.
Na povratku susrećemo i poznata lica s malih ekrana – razmjena iskustava i zajednička fotografija za uspomenu.
Po povratku u dom – kava, zdravica i još malo smijeha, a zatim put kući. Uz pauzu u Senju za ručak, stižemo navečer puni dojmova.
Veliko hvala našoj vodički Mirjani i pomoćnom vodiču Ivanu – sve je bilo savršeno organizirano, a opet opušteno i baš po našoj mjeri.
Učka, vraćamo ti se! 💚
Jelena Ć.
