Ovu prekrasnu, sunčanu nedjelju pedesetak članova našeg, ali i drugih društava, iskoristili su da se šetnjom kroz Kaštelansko polje i uz obronke Kozjaka, prateći „Pekinu stazu“, popnu do našeg doma na Malačkoj. Staza, duga oko 6 km, dobila je naziv po Petru Pengi Peki, dugogodišnjem predsjedniku HPD-a „Malačka“ koji je preminuo prilikom spuštanja s Golem Koraba 2018. godine.
Naša šetnja je započela kod željezničke postaje u Kaštel Starom prateći prugu u laganom ritmu koji nas nije omeo da se dobro ispričamo sa starim i novim prijateljima. Nakon dvadesetak minuta došli smo do lokaliteta Gospe Stomorije te nakon kratke pauze nastavili prema Blebetovcu. Kombinacija uspona i sunca, koje je ugrijalo kao da nije tek početak veljače, dobro su nas zapuhali i natjerali na skidanje viška odjeće. Čak su i naši četveronožni pratitelji odustali od trčkaranja gore-dolje. Uz povremene pauze i uživanje u pogledu na Kaštelanski zaljev za sat vremena smo savladali uspon i popeli se iznad Česminovca. Bila je do prilika za zasluženi malo duži predah, uživanje u panorami Kaštela, zaljeva i nezaobilazno fotografiranje. Do doma nam je ostalo još samo dvadesetak minuta lagane šetnje. Tu su nas naši domari dočekali s čajem i kavom. A kako je taman bilo vrijeme ručka, vrlo brzo smo se rasporedili po stolovima na terasi doma i uživali na suncu i ukusnom obroku. “Ma ko to može platit“. Odmorni i siti, nakon podužeg odmora, uputili smo se natrag prema početnoj točki stazom koja vodi preko Raduna do željezničke postaje.
Ova, ne previše zahtjevna staza je, i ovaj put novim planinarima pokazala kako je lijep naš Kozjak i da ga ne treba podcijeniti. Drago nam je što je sudjelovalo dosta djece, od 3 do 12 godina, koji su povremeno bili dobri motivatori starijima da ne posustanu. I, naravno, zahvala našim vodičima Ivani J., Ivani P., Vlatki, Rosi i Igoru što su sve sudionike sigurno proveli ovom stazom.
