Protekli vikend organizirali smo izlet na Šator i Šatorsko jezero. Kako se ekipa zabavljala pročitajte u osvrtu našeg Vice.
…. ali kako dobru priču ima ta mala knjiga u tih par slova… A u ovom tekstu razmatramo veličine!
MALA GRUPA: Piši me, briši me riči su koje san jako često sluša nakon objave plana izleta. Al nema veze. Ne dira me previše. Iće na kraju ko može, a ja znan da će mi bit super! 50% zato šta znan di iden i šta me čeka, a 50% jer san tako odlučija i znan da mi ne može ništa ove dane pokvarit.
Da će bit veselo izletnici su mi potvrdili već na parkingu prije samog polaska svojom pozitivnom energijom. Zna san da nas čekaju super 2 dana.
VELIKA KILOMETRAŽA, VELIKA BRZINA: Grabimo brzo i vidim da ćemo stić prije predviđenog vrimena na prvo stajanje pa smo se odlučili stat na nepresušno Lemino vrelo malo se rasfriškat i napit vode studene.
Kava i druženje sa sada već našim Viktorom i pravac jezero.
MALA PROMJENA PLANOVA: Tamo gori ne izgleda baš obećavajuće pa minjamo plan i prioritete – samo osigurat da imamo “krov nad glavom” i dovoljno drva, a sutra ćemo izlet. Svjestan san šta to znači, ali tako treba bit i neka bude.
MALI NOS: Ne bi na dugo i na široko o svemu šta je bilo, a ko nije bija ne može ni razumit pa nema smisla. Reću samo da je majstor Vjeketo uložija veliki trud u svog pinokija koji je jadan slabo laga pa je u neka doba bija užgan ka i krnje.
MALO O NOĆI: Noć je proletila za tren i kako ko, kako kad, dovlačimo se svako do svog smještajnog objekta.
Nismo se namjerno dogovorili ništa striktno oko ure za izlet. Vidit ćemo sve ujutro. Ne žuri nam se nigdi!
MALO O JUTRU: Ima nešto čarobno u tom da se probudiš pored jezera u šumi na 1400m sa još uvik ukočenim licem od smijanja.
A onda malo po malo, ka gljive poslije kiše, izviru i druge glave.
Nakon jedne rano jutarnje serije “Rekonstrukcija” (ali bez Roberta Valdeca) i kave spontano i bez puno priče, šatori su raspremljeni, a ekipa spremna za polazak već u 8 ipo. Joj šta volin kad se kužimo pogledima i ne moran puno objašnjavat.
VELIKI LJUDI: Neki su ostali čekat nas doli pa cu zato stavit slike s oba vrha koje smo osvojili – sa nocnog i dnevnog uspona jer ovo je izlet di je naglasak bija puno više na druženju nego osvajanju vrhova. Ali bez obzira, još jednom čestitke svima koji su došli na vrh i hvala timu koji je osta doli i sve pospremija i počistija za nama!
MALA TEMPERATURA: Na povratku, neki hrabriji osvježili su se u jezeru na 12 stupnjeva. Samo ću reć da su ti i takvi rasponom godina pokrili sve – od najmlađeg do najstarijeg izletnika 😉
JOŠ SAMO MALO: Spuštanje u civilizaciju ublažili smo stajanjem na čevape nakon čega smo se pozdravili, jer sad će svak svojim putem i tempom.
Realnost te počinje udarat i kad ti se organizam mora priviknit da temperatura raste sa 16 na 36. Dan završavam po noći uz plažu s osmjehom na licu i rastežem odlazak kući.
2 DANA I JEDNA NOĆ – JE LI TO VELIKA ILI MALA STVAR?
Zna svako za sebe! Meni, velika ko kuća!
