Znate za Kozjak? Ono “malo” brdo, što se nadvija nad Kašetelima i Solinom? Znate li koje sve ljepote Kozjak skriva? Pa, dopustite da Vam kažem.
Prošlu nedjelju, mi smo se okupili u Klisu, naselju u Splitskom zaleđu, poznatom po tvrđavi izgrađenoj na klisurama po kojima je naselje dobilo ime. To, kroz povijest strateški važno mjesto za obranu Splita, početna je točka nekolicine planinarskih staza, a mi smo odabrali jednu nadasve zanimljivu. Uputili smo se uzbrdo strmom stazom kroz borovu šumu, koja nas je štitila od vjetra, ostavljajući za sobom vidike na padine Mosora i Klis. Vjetar je nosio nakupljene oblake dalje od nas i taman kada smo stigli do grebenskog dijela naše staze, otvorio nam je široke vidike na Solin, Kaštelanski zaljev i Split.
Mozaično poslagana mjesta djelovala su tako spokojno mirno i gledajući ih tako iz visina, doimalo se kao da tamo dolje nema nikakvih problema, ni s valutama ni s ljudima. Skačući s kamena na kamen u škraping stilu, doskakutali smo do ostataka Ilirske utvrde koja još uvijek prkosi vremenu. Iako već dugo nema naličje iz svog slavnog vremena, njezini ostaci kao da šapuću priče ostale zarobljene u stijenama što samo nalikuju na tamošnji nekadašnji život.
Nastavak puta nas vodi do Markezine, a zatim i Bobanove grede. Te impozantne klisure otvarale su nam vidike na pod snijegom zavite planine u daljini; Kamešnicu, Dinaru i Svilaju, a s južne strane na sve šire morske obzore.
Hodočasničkim Križnim putem, koji je ujedno i markirana planinarska staza, od Blaca dolazimo do naše finalne točke, najvišeg vrha istočnog dijela Kozjaka, sv. Jurja (676m). Vršni dio preplavljen je raznim antenskim sustavima, koji pomalo narušavaju njegov izgled, ali sve to je iskompenzirano kapelicom sv. Jurja, sagrađenom na suhozidnom bedemu papovijesne gradine, okružene srednjovjekovnim grobnim pločama te naravno, beskrajnim vidicima. Savršene vremenske prilike omogućile su nam rijetke prizore, pa smo tako uživali u neometanom pogledu na Mosor, Perun, Omišku Dinaru, Biokovo, Split, Kaštela, sve naše obližnje otoke, ali i one udaljene, poput Jabuke. Kako su nam se na ovom izletu pridružili naši dragi prijatelji iz HPD-a Imotski, njihov Branimir Jukić, inače poznati speleolog, održao nam je iznimno zanimljivo panoramsko predavanje o građi stijena našega kraja te o svemu što nas je u tome trenutku okružilo.
Kako red i nalaže, zavijorili smo zastave za zajedničku fotografiju, i kružnom stazom, uputili se natrag.
Hvala našem Mariju koji nas je poveo na ovu prekrasnu turu “oko kuće”, hvala njegovim pomoćnim vodičima Kristini, Ivani, Mateju i Snježani. Hvala i našoj Ivni koja je organizirala svoje Imoćane da nam se pridruže. Ovim putem pozdravljamo njih i njihove pomoćne vodiče; Milana, Branimira i Borisa.
Što drugo reći nego – ponovilo se!
Snježana P.
