Raduša – dominantna planina iznad Ramskog jezera zanimljiva ponajviše zbog prostranih pogleda sa njenog najvišeg vrha Idovca (1956mnv). Predstavlja prirodnu granicu između Hercegovine i Bosne, a nalazi se između Vukovskog polja i doline rijeke Vrbas.
Na Radušu nas proteklu nedjelju povede Milan, imotski, a naš. Znao je Milan da je Raduša najljepša u proljeće i da svakako vrijedi za Radušu rezervirati ovaj sunčani svibanjski dan. Grupica od 15ak planinara se okupila u malom mjestašcu Zahumu, koji je ujedno i početna točka naše avanture. Naime, Zahum je i rodno mjesto Dive Grabovčeve, djevojke iz hrvatskog naroda, katoličke vjere, koja je živjela u 17.st. za vrijeme turske vladavine. Mladi Tahir – beg Kopčić iz Kupresa svakako je htio imati Divu za ženu. Zaprosio ju je kada je imala dvadesetak godina, no ona je odbila uz suglasnost svoje obitelji. Zatim je beg poslao svoje pomoćnike da zaprose Divu u njegovo ime. Pronašli su je na paši sa stadom ovaca. Ona je ponovno odbila, čvrsto stojeći iza svoje odluke te je odlučila pobjeći u planine. Tahir – beg Kopčić je tada ponovno došao, našao je, napao i ubio nožem. Pokopana je na Vran planini, ispred Kedžare u blizini Prozora. Nakon što nam je naš Milan ispričao ovu predaju o mučenici Divi, uputismo se prema Idovcu tzv. Fenix stazom koja je dobila ime po ratnim događajima iz 1972. godine.
Naša mala skupina poletno je koračala prema cilju, iako su nam oči neprestano bježale na raznovrsno i raznobojno cvijeće kojim je Raduša prekrivena cijelom svojom dužinom i širinom. Bogatstvo flore i faune ovoj planini daje posebnu ljepotu, pogotovo u proljeće, kad sve buja od raznolikog planinskog cvijeća. Nakon 3 sata hodanja, stigosmo na vrh – čarobni Idovac. Vidik s ovog vrha najbolje kazuje u kojem se okruženju planina Raduša nalazi: na zapadu Cincar, Stožer i Malovan, jugozapadno i južno Ljubuša i Vran, istočno Prenj i Bokševica, a sjeverno najbliža “susjeda” Vranica. Vrh Idovac na planini Raduša nedvojbeno je najljepši vidikovac između Hercegovine i Bosne.
Raduša nas je pri samom vrhu “počastila” jakom burom pa se nismo dugo zadržali na samom vrhu. Okrijepili smo se, fotografirali, pomazili konja koji je netom poslije nas doplaninario na sami vrh i krenuli natrag istim putem, ali malo brzim korakom… Nije nam se bilo teško spustiti znajući da nas na kraju ture čeka iznenađenje koje nam je Milan najavio. Nakon 6 sati hodanja i prijeđenih 12 km, zaslužili smo “desert”. A “desert” bijaše čaroban pogled s vidikovca Rama s kojeg se može vidjeti sva raskošna ljepota Ramskog jezera, svi njegovi rukavci, čarobne boje i vodeni labirinti. Oduševljeni, opijeni ljepotom, umornih nogu, ali radosne i odmorne duše završili smo našu nedjeljnu priču na Raduši.
Ivna Odak
Hvala našem Milanu, hvala njegovim pomoćnim vodičima Ivni i Mariji. Ponovilo se! 😊
