Odredište našeg ovogodišnjeg centralnog izleta bile su Prokletije, planinski masiv smješten u istoimenom nacionalnom parku. O nazivu ovih prokletih planina postoje brojne legende, a jedna od njih kaže kako su se trojica braće zaljubila u prekrasnu vilu, koja je prvo trebala postati ženom najstarijeg brata, kojega je ubio srednji, a srednjeg potom mlađi, koji je naposlijetku ubio i sebe. Nesretna majka trojice braće našla je mrtve sinove te ih prenijela na jedno mjesto. Od njezinih jauka, naricanja i kletvi odjekivala su brda i doline. Prišla joj je ona ista vila i upitala zašto kune goru i kamen, starica joj je pokazala mrtve sinove, a vila joj ispričala što se dogodilo. Majka je tad zavapila “Pro-kle-ti-jo!” i izdahnula. Planinu su ljudi potom nazvali Prokletija.
U mističnost i veličanstvo ovoga kraja uvjerili smo se i sami svojim četverodnevnim boravkom.
Prvi dan protekao je u putu te smo u večernjim satima stigli u dolinu Grebaje. Smjestili smo se u planinarski dom “Branko Kotlajić” o kojem brine PK Radnički iz Beograda, gdje su nas dočekali predivni domaćini Đoka, Aco i Sonja. Negdje u daljini nazirali su se obrisi planina, međutim nismo mogli ni slutiti što će svitanje dana rasprostrijeti pred nas.
Živopisna dolina Grebaje je pravi planinski raj. Do pedesetih godina prošlog stoljeća Grebaja je bila vojna zona, pa je pristup bio ograničen. Poslije toga, grupa planinara iz Beograda pod vodstvom Branka Kotlajića, otkriva ljepote ove doline.
Dolina je okružena oštrim vrhovima čiji prizor podsjeća na oštre zubi češlja.
Upravo ovaj planinarski dom početna je točka naše ture na koju nas vode dva stručna domaća vodiča, Aladin i Dino. Prvi dio staze prolazi kroz visoku bukovu šumu čije se grane propinju prema nebeskim prostranstvima. Po izlasku iz šume i mi počinjemo osjećati svu nemilu blagodat sunca i zelenom dolinom krećemo prema Popadiji.
Ovdje odabiremo smjer kretanja i krećemo kružnom turom prema Popadiji. Sve nijanse zelene prosule su se po ovoj prekrasnoj dolini, nazubljeni stijenski masivi Karanfila zaštitnički su je okružili i nama priuštili nezaboravne vidike. Grebenskom stazom stigli smo do prvog planiranog vrha. Popadija (2034m) se nalazi na samoj granici s Albanijom i od tu se pogled pruža na staze koje vode do obližnjih albanskih katuna. Iza nas u daljini sniva Karaula, a s druge strane vrha pogled se pruža na ulančanu brijegovitu zelenu dolinu i obližnje Karanfile, a onda dalje na masiv Prokletija sa svojim najvišim vrhovima.
Odmah pored Popadije, na samo dvadesetak metara višoj nadmorskoj visini smjestio se vrh Talijanka (2057m). Izlazak na ovaj grebenski dio zaista zaustavlja dah. Iza leđa ostavljamo zeleni greben kojim smo došli, s desne strane prate nas i dalje albanski pašnjaci, ispred nas se prosuo impozantni masiv Škurta i Lagojveta, a lijevo, kako kakva foto kulisa, do sad najimpresivniji pogled na Karanfile.
Nastavak vodi grebenskom stazom prema Maja Cani – Volušnici, a najljepše je upravo to što cijelim putem bivamo nagrađeni pogledom na Karanfile, jedan od najdominantnijih planinskih vrhova Prokletijskog masiva.
Vrh Maja Can smješten je na 1876 m i iako ne pripada grupi najviših vrhova crnogorskih Prokletija, njezina 600 m visoka južna strana koja dominira nad prelijepom dolinom Grebaje zaista je očaravajuća.
Onom istom bajkovitom dolinom, koju presjecaju izvori i potoci, vraćamo se prema domu, a sa sobom nosimo impresivne fotografije u memoriji srca i mobitela.
U domu nas dočekuju lokalni specijaliteti. Pite, sarme i hačajlija. Pravi raj za naša nepca.
Uz razgovore, smijeh, pjesmu, ples i Ivanjsku vatru ispraćamo još jedan dan.
Sljedećeg jutra domaćini nas u džipovima voze u Plav i Bajrovića katun, odakle planinaskom stazom idemo prema Hridskom jezeru. Nakon nešto više od sat vremena hoda, šumskom stazom preskačući potoke stižemo do odredišta. Ovo prekrasno ledenjačko jezero smjestilo se na 1.968 m nadmorske visine i najviše je jezero u Crnoj Gori, a okruženo je borovom šumom podno vrha Hridski Krš (2.358 m), po kojemu je i dobilo ime. Legenda kaže kako je Hridsko jezero Božji dar i da ga je Bog stvorio na tom skrivenom mjestu u planinama i šumama, kako bi se u njemu mogle kupati vile. One su ga i učinile ljekovitim. No, iz nekog su razloga vile morale napustiti jezero, što je izazvalo snažan Božji bijes te je on obližnje planine zasuo munjama i gromovima, pa je tako njihove vrhove pretvorio u gole i neprohodne stijene. Potom je Bog prokleo ove planine, pa ih zato narod naziva Prokletije. Međutim, ostalo je nešto i sretno u jezeru, jer legenda kaže da će onaj tko se okupa u njemu biti sretan. Naravno da smo se okupali i u potpunosti saživili s tom ljepotom.
Po povratku idemo na dogovoreni ručak u Samelovu kolibu, predivno gazdinstvo s domaćom hranom i prekrasnim domaćinima. Dočekuju nas pite, kiselo mlijeko, kačamak, sok od maline i urmašice. Još jednom raj za naše okusne pupoljke.
Po završetku ručka spuštamo se u Plav, grad na Plavskom jezeru. Ovo jezero također je ledenjačko, i kao i sve u ovom kraju, i ono ima svoje bajke i priče. Spokojno sniva između planina Prokletija i Visitor na nadmorskoj visini od 906 m, a prema legendi jezero je nastalo od suza djevojke Plave koja je plakala zbog posvađane braće, po kojoj je i dobilo ime. Po završetku obilaska grada vraćamo se u Gusinje gdje obilazimo naše domaćine. Gusinjani imaju privilegiju živjeti na dlanu Prokletija i čast čuvati to blago, ali i pokazati ga cijelom svijetu. Hvala im na tome! Vraćamo u Grebaju gdje slijedi repriza prethodne večeri, a svitanje sljedećeg dana donosi oproštaj i povratak u stvarnost.
Sretni smo što smo organizirali još jedan prekrasan i uspiješan izlet, ali niz ljudi stoji iza toga uspijeha.
Prvenstveno hvala našim glavnim vodičkima Ivani Jozić i Kristini na savršenoj organizaciji, a zatim i njihovim pomoćnim vodičima, Jeleni, Snježani, Mateju i Mariju. Hvala našem kolegi Anti Romcu koji nam je svojim savjetima, preporukama i kontaktima uveliko pomogao. Hvala domaćinima u planinarskom domu “Branko Kotlajić”, živopisnom domaru Đoki, predsjedniku Aci i njegovoj djevojci. Hvala stručnim vodičima Aladinu i Dinu koji su nas strpljivo vodili Prokletijskim prostranstvima i stručno prepričavali svaki dio ovog raja. Hvala Evlijanu i njegovim vozačima. Hvala mještanima koji su nam prvoga dana prevezli svu našu prtljagu. Hvala domaćinima u Samelovoj kolibi. Hvala svima koji su pomogli prilikom zbrinjavanja naše Dunje uslijed nesretne nezgode, ali hvala i Dunji na strpljenju, bila je idealan pacijent. Hvala našem vozaču Jozi, imao je beskrajno strpljenje i ovoga puta. Hvala svima vama koji ste nam poklonili svoje povjerenje i upustili se s nama u ovu avanturu, jer bez vas to ne bi ni približno ovako bilo.
Ponovilo se!
S.Plazonja
