Napokon smo dočekali naš centralni društveni izlet, koji je ove godine bio rezerviran za nacionalni park Sutjesku.
Prvi od četiri dana proveli smo u putu, no iako to često bude teži dio putovanja, nama je tih 6 sati prošlo u trenu. Dobro društvo, pjesma i mnoštvo smijeha, odličan su recept!
U večernjim satima stigli smo u hotel “Mladost” koji je smješten u Tjentištu, na obalama rijeke Sutjeske unutar nacionalnog parka Sutjeska. Večera, opuštanje i odmor za nadolazeći dan.
2. Dan
Nakon osiguravanja prijeko potrebnih zaliha proteina u obliku omleta, naši brzi i žestoki rendžeri odvoze nas do Prijevora (1659 mnv). Po izlasku iz šume, otvorili su se vidici na okolne planine, bosanski div Maglić s lijeve strane, a na suprotnoj, s druge strane prašume Perućice, Volujak, Trnovački Durmitor, Vlasulja.
Na tom mjestu podijelili smo se u dvije grupe te krenuli prema svojim odredištima.
Grupa A, predvođena našim prijateljem iz PD Bjelašnice Eldinom Kajtazom, uputila se polualpinističkim Banjalučkim smjerom prema najvišem vrhu Bosne i Hercegovine, Magliću (2386 mnv). Izuzetno zahtjevna i najteža staza do ovoga vrha ujedno je i zanimljiva i dinamična. Na uspon su nas ispratile nepregledne pitome livade, sad već usnule u požutjeloj travi, međutim, vrlo brzo, taj teren je zamijenio strmi sipar. Nepregledni, impozantni planinski masivi koji su nas okružili, istovremeno su nas učinili toliko sitnima naspram njih, ali i toliko važnima, jer s tolikom odvažnošću i smjelošću priljubljeni dlanovima i licem uz nazubljene stijene ovog planinaskog masiva, ferratom penjemo krov Bosne i Hercegovine. Nakon sveukupno malo više od 2 i pol sata stižemo na vrh.
Vrh Maglić, kao i sama planina vrlo često su zavijeni u maglu, što je razlog tog imena, međutim mora da smo nebesima ipak dragi kad su ovom prilikom za nas prostrla sve Maglićeve vidike pred nas bez imalo zadrške.
Zelena prostranstva, udaljeni spektakularni masivni, a u samom srcu, kao biser usred školjke, Trnovačko jezero.
Na najvišem vrhu Bosne zavijorilo se nekoliko zastava, PD Bjelašnice iz Sarajeva, PD Konjuh iz Tuzle, HPK Sv. Mihovil iz Šibenika, HPD Dinara iz Knina, HPD Mosor iz Splita, HPD Ante Bedalov iz Kaštel Kambelovca i HPD Malačka iz Kaštel Starog.
Srca i duše smo napunili predivnim prizorima, želuce hranom, memorije mobitela mnoštvom fotografija te krenuli nizbrdo.
Uslijedio je spust prema srcolikom ledenjačkom biseru.
U potpunosti okruženo planinskim masivima, čiji vrhovi prelaze 2000 metara – Maglić, Bioč, Volujak, Vlasulja, Trnovački Durmitor, Trnovačko jezero (1517 mnv) činilo se kao na dohvat ruke, međutim spust do njega bio je najzahtjevniji dio naše ture. Strmi sipar koji vodi do njega dodatno je otežavao spust, ali sav umor je ispario kad smo se spustili u park prirode “Piva”.
Trnovačko jezero jedno je od najljepših planinskih jezera u Crnoj Gori, a u svijetu je poznato i kao “jezero u obliku srca”. Njegov srcolik oblik i smaragdno zelena boja jednako su impresivan prizor promatran iz visine i iz neposredne blizine. Ova vodena površina od 40 ha bila je iscijeljujuća za sve one koji su se spustili s Maglića. Tu nas je dočekala grupa B, pod vodstvom Renate Biloš iz PD Bjelašnice koja je uživala u višesatnom kupanju i šetnjama do obližnjih vidikovaca.
Usponom kroz mističnu prašumu Perućicu, vratili smo se do Prijevora, gdje smo se ukrcali u razne prijevoze i skakutavom cestom stigli natrag u naš hotel. Kako bismo utvrdili gradivo od večeri prije uslijedio je ponovljeni jelovnik i povlačenje u sobe, ili barem predvorje soba.
3. Dan
Svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje.
A sad kad smo sigurni da su mišići snažni i spremni, krećemo prema Zelengori.
Sat i pol vremena od naše polazne točke nedaleko od Donjih bara, dočekao nas je Uglješin vrh (1859mnv).
Staza koja vodi do njega prekrasan je splet prostranih livada, polja borovnica, borovih šuma te malih vidikovaca na jezero Gornje bare.
Po povratku smo se u jezeru i okupali te odmorili noge za daljnje kilometre. A bilo ih je! Uvjerili smo se koliko priroda može biti zaigrana te promijeniti lice za koje smo sa sigurnošću mislili da je točno onakvo kakvim ga pamtimo te nas preusmjeriti na neke druge staze. Iako se pod tim okolnostima tura malo odužila, ljepote kojih smo se nauživali, količina smijeha koju smo proizveli, napunili su nas energijom za sve (ne)predviđene korake.
Naposlijetku smo se spustili na Donje bare, gdje nas je dočekala grupa B koja je u međuvremenu popela vidikovac Borić (1680 mnv) za koji kažu da je jedan od najljepših viđenih vidikovaca. Oko jezera su livade i šume, krajolik alpskih pašnjaka, prekrivenih planinskom travom, išaran klekovinom i drugim vrstama bora, a u nižim predjelima bukovom šumom. Nedaleko od jezera nalazi se i spomenik 2. Dalmatinskoj brigadi.
Po završetku ture, s našim rendžerima se vraćamo u hotel na večeru i odmor.
Ovakva putovanja uvijek znače dodatno zbližavanje, dobru zabavu, obilje smijeha, pjesme i plesa, stoga toga nije nedostajalo nikako, a pogotovo ovu posljednju zajedničku večer u Tjentištu.
4. Dan
Tradicija nalaže jaja za doručak i polazak.
Nakon obilaska spomenika “Bitka na Sutjesci” krećemo prema Kalinoviku.
Tu nas dočekuje poseban prijevoz za posebne goste. U kamionu i “tamiću” vozimo se prema Orlovačkom jezeru što nam omogućuje neometan pogled na veličanstvena prostranstva pitome ljepotice Zelengore. Nakon sat vremena stižemo do Orlovačkog jezera koje se sramežljivo ušuškalo na 1438 mnv podno Orlovca na sjeveroistoku i Stoga na jugu.
Kupanjac, fotografiranje, konji i povratak do Planinarsko – turističkog doma Jelašca, gdje nas je dočekala meza i odličan paprikaš. Srećom kod njih nije nestalo riže 😉
I evo je, iako smo je ignorirali i odgurivali, točka na kojoj se rastajemo od naših dragih Sarajlija ipak je tu.
Smještamo se u autobus, možda nešto umorniji, ali srca prepunih predivnih uspomena na savršena četiri dana.
Kome reći hvala?
Kristini i Ivani?
Renati i Kajti?
Svim ostalim pomoćnim vodičima?
Zapravo, hvala svakoj pojedinoj osobi koju smo sreli na ovom izletu!
Momcima u plavom na graničnim prijelazima što nam nisu krali dragocjeno vrijeme, konobarima na stajalištima, osoblju hotela, i onim nasmijanima i onim mrzovoljnima. Hvala Srđi i teti u dućanu u Tjentištu na strpljenju i izvlačenju iz naftalina svakog artikla kojeg smo poželjeli. Hvala rendžerima na ludim vožnjama, hvala slučajnim prolaznicima na ljubaznim prijevozima, hvala zaposlenicima nacionalnog parka Sutjeska.
Hvala našem vozaču Jozi, na silnom strpljenju i ugodnoj vožnji.
Hvala Renati i Kajti kao i svoj raji iz Sar’jva, Tuzle i Đakova.
Hvala curama iz HPD-a Mosor, HPD-a
Ante Bedalov, HPK Sv. Mihovil i našim prijateljima iz HPD Dinare na povjerenju!
Hvala svim našim članovima koji su bili na ovom izletu!
Hvala pomoćnim vodičima iz PD Bjelašnica, kao i našima: Mariju, Josipu, Ivani, Ivni, Mateju, Vici i Snježani.
Jel’ netko izostavljen?
Ponovilo se!
Vedro!
S.P.
