Prevareni od strane vremenske prognoze, umjesto na dvodnevnu avanturu Mosorom, ove nedjelje uputili smo se na planinu Svilaju i zahvalili prognostičarima što smo baš ovako proveli dan. Dvanaest naših članova pod vodstvom naših vodički Ivane Perice i Snježane, do najvišeg vrha Svilaje, ispratile su šumske staze posute jesenjim lišćem te brežuljci što ne sputavaju pogled prema okolnim planinama.
Bat, odnosno Svilaja, najviši vrh istoimene planine dočekao nas je na visini od 1508 metara nadmorske visine. Udobno smješteni u njegovom prostranom naručju uživali smo u nježnim zrakama jesenjeg sunca, pogledu na Peručko jezero i pogledu na najviše vrhove Dinare, Kamešnice, Mosora, Kozjaka. Svilaja, koja se proteže na oko 30 kilometara između Sinja i Drniša, upravo je poznata po svojim blagim obroncima i prekrasnim panoramama koje se pružaju s njezinih vrhova.
Nakon uspješnog uspona, spustili smo se do planinarskog doma Orlove stine, gdje su nam naši gastro majstori Ivan i Ivan, pokazali svoje grill majstorije. Za sve sudionike izleta, a i druge posjetitelje pripremili su ukusne gradele, sve smo začinili osvježenjem uz piće, neizostavnim sinjskim uštipcima i neograničenim količinama smijeha.
Još jedna nedjelja na naš način, dala nam je začin za nadolazeći radni tjedan.
