“Da mi je netko rekao da ovakav dan možemo provesti tako blizu kuće, ne bih vjerovao” – rekao je jedan od sudionika na samom kraju naše jučerašnje nedjelje. Istina, ova nedjelja uistinu je donijela toliko ljepote, a sve tu negdje “oko kuće”.
Tematsko pješačka staza, osmišljena i uređena od strane TZ Solin i HGSS Split započinje na izvoru rijeke Jadro. Jadro koje ima izuzetno važnu ulogu za stanovnike Solina, kako u povijesnom tako i u svakodnevnom životu, često se naziva rijekom života jer stoljećima osigurava pitku vodu za šire područje, uključujući grad Split i okolne općine. Osim toga, Jadro je simbol povijesne baštine, jer je upravo uz njene obale smještena drevna Salona, antički grad koji je bio središte rimske provincije Dalmacije.
Nas 34, predvođeni vodičkom Snježanom, krenuli smo stazom koja spaja priču o izvoru Jadra i sakralnu baštinu ovog područja, što je i inspiriralo njezin naziv. Staza ne previše zahtjevna, a taman toliko teška da nam otme poneki uzdah i pokoju kapljicu znoja, dovela nas je do prve u nizu crkvica. Riječ je o sv. Jurju, maloj sakralnoj građevini smještenoj na uzvisini iznad grada. Smatra se da potječe još iz srednjeg vijeka, izgrađena na temeljima još starije crkve, a posvećena svetom Jurju, jednom od najštovanijih svetaca u Dalmaciji, zaštitniku vojnika i simbolu borbe protiv zla.
Nastavak staze ne spušta pogled sa Splita, Solina, Kaštelanskog zaljeva, Kozjaka i Klisa, a dovodi do crkve svetog Petra do koje su nam put malo omele krave koje obitavaju na ovdašnjim obroncima Mosora. Crkva je izgrađena u 16. stoljeću i to od kamena srušene tvrđave Kuk, a obnovljena je od strane mještana Kučina 1991. godine. Na tom području, na istoku Solina, južnoj padini Mosora, danas su Kučine, nekoć srednjovjekovno selo zvano Kuk, koje se spominje u oporuci svećenika Crnote iz 1114. godine u latiniziranom obliku Pod Kukom, a od 18. stoljeća počinje se nazivati Kučine. Tvrđavu Kuk sagradili su stanovnici solinskog polja, koji su se povukli pred turskom opasnošću na visočije padine Mosora. Istu su Turci 1539. godine srušili, međutim naknadno je i obnovljena.
Staza koja prati veći dio Solinskog planinarskog puta, na svakom sljedećem koraku nudi neko novo iznenađenje – sajle i rukohvati, skale, serpentinasti usponi, lokva i mosorski obronci posuti zlatom brnistre u ovo doba godine, a budući da dio staze vodi i kroz Kučine i Mravince, neizostavne dijelove dalmatinske tradicije poput toća, kamenog mlina za masline te veće sakralne građevine, kao centralna mjesta okupljanja lokalnog stanovništva. Staza nudi dvije varijante, a mi smo odabrali dužu, pa ova 9 km duga staza završava prateći veći dio Dioklecijanovog akvadukta i završava tamo gdje i počinje, na predivnom novouređenom izletištu Jadro, čije su čari u potpunosti iskoristili naši grill majstori, a u čijim čarima smo u hladovini i žuboru rijeke, uz smij i osvježenje u potpunosti uživali.
Hvala našim vodičima Snježani, Ivani, Igoru i Mateju te svima koji su nam se pridružili, uključujući i prijatelje iz HPD Ante Bedalov, HDP Kozjak, HPD Mosor, PD Stribor i HPK sv. Mihovil.
Izvor života – možda zbog Jadra kao rijeke života, možda zbog sakralnih objekata u kojima je kruh života, a možda smo zbog nas samih, kao izvorišta životne radosti, pogotovo onih koji su na ovom izletu nakon cijelog života pronašli davno “izgubljene” rođake. Zanimljiv je taj krug života.
