“Kiša pada, kiša pada, bistra voda teče. Ej Malačko, ej Malačko, skoro nam uteče.”
Ali samo skoro, jer mi uvijek donesemo sunce i dobar provod.
Hoćemo, nećemo, hoćemo, nećemo… Prognoza nam je bila glavna muka. Bar smo tako mislili. Međutim, kako to s nama biva, odlučili smo da idemo, pa makar proveli jedno kišno popodne u birtiji u Lici. Sreća naša što nam je vrijeme ipak odlučilo biti prijatelj jer inače bismo svi bankrotirali s višnjevačama od 6 eur.
“Ej Plitvice, ej Plitvice, nema nama do domaće travarice.”
Staza Izvor Vode – Saborsko je tek u zadnje vrijeme postala popularna i dobro markirana i održavana. Iako sam je ja osobno posjetila davno prije, htjela sam je pokazati i mom društvu, jer mene je svaki put oduševila i odmorila. Voda, zelenilo, mir, tišina, cvijeće, jagode,”laganica, kafanica, i puno vode, pjesama i ptica, malo jesmo zastali i pili, al’ smo onda šetat’ nastavili”.
Dva sata. Dva sata je kasnio autobus s 46 mojih polaznika izleta zbog Plitvičkog maratona. A moji ne bi bili moji da ih je to, unatoč prethodnoj dugoj vožnji, uznemirilo. Prva kafana, skupa višnjevača, nekom i besplatna (treba se snaći) i dok su se hrabri maratonci istrčali, moji su se ismijali. Vodička se nervirala i nervozno skakutala. Napokon sam ih ugledala u Saborskom i nakon ipak jednog pelinkovca za želučane tegobe, nabrijano dočekala spremna za gonjenje. Em zbog kašnjenja, em zbog najave kiše, skratili smo rutu za neka 3-4 kilometra, što većini nije bio ni problem jer zadnji dio je kratki, ali slatki strmi uspon.
Kružna staza Izvor Vode – Saborsko zaista je melem za noge, uši i oči. Prolazi kroz netaknutu prirodu i bogatu floru predivnog dijela Like, prateći rijeku Ličku Jesenicu (lokalno Zelenka). Krenuli smo u podne prema vidikovcu Križevac i vrhu Alan (748m). Inače križni put, na vrhu vidikovca pruža se predivan pogled na Saborsko i okolicu. Morali smo napraviti kratku pauzu. Prema prvom izvoru Kuk prolazili smo kroz cvjetne livade i gustu šumu. Iako sam bila prva, smijeh, fotografije i dosta spori hod bili su mi dokaz da se staje često. Fotografiranje. Međutim, to je i ljepota ove staze što vremena ima na pretek za uživanje. Na velikom Vrelu Jesenice napravili smo dužu pauzu. Rječica Lička Jesenica, koja je inače krška ponornica, ima dva svoja vrela: Veliko i Malo. Veliko vrelo se nalazi na 540m nadmorske visine, a nakon 2 kilometra, u rječicu ulazi pritok iz Malog ili Kebinog Vrela. Staza nas vodi kroz oba. Sama rječica je iznimno čista i vrhunske kvalitete za piće te bogata pastrvama.
S obzirom da smo morali skratiti rutu, malo smo ubrzali korak, ali ne previše. Šteta bi bila propustiti sve ljepote koje ovaj kraj nudi i ne zabilježiti ih na fotografijama. Jedna od zanimljivosti se nalazi upravo poviše Malog vrela i vodocrpilišta. Dok sam im skrivala sa smješkom fotografiju i tematsku ploču s informacijama, moji dragi polaznici su pokušavali uočiti prirodno čudo koje skriva stijena poviše male pećine: Srce Isusovo. Stijena zaista podsjeća na glavu Isusa, a ispod same stijene izvire izvor pitke vode.
Nastavak ture nas je vodio do drvenog mosta i Lovačke kuće. Na mostu smo odradili zajedničku fotografiju, a kraj Lovačke kuće smo pošteno ubrzali korak jer inače bi bilo: “Piti volim, rakija mi mila, dosta mi je problema stvorila.” Eh, još nam onaj janjčić miriše… Morat ćemo ubuduće u manjim grupama na izlete :D. Sretan šofer Boško što smo došli na vrijeme, počastio me hladnom pivom, a polaznici su veselo posjedali u bus. Kiša je krenula minutu nakon polaska. Ali nikog nije bilo briga. Jer Lika nam je ispunila dan i napunila nas energijom i pjesmom sve do kuće.
“Preko kapele, Ličke gore zelene, nema nama do naše Jelene…” :D.
Ah, kad sama pišem osvrt, imam da se sama i pohvalim.
Vridilo je! Idemo opet!
Jelena Jakus
