Prošlog vikenda od 21. do 23. lipnja, zajedno s prijateljima iz PD Pogorelica organizirali smo izlet na Prenj. Tri dana u okrilju ovog veličanstvenog masiva teško je staviti u nekoliko rečenica, no probat ćemo ih prepričati.
Prvog dana u selu Konjička bijela, dočekao nas je prijevoz u stilu filma “Ko to tamo peva”, i odmah je bilo jasno, bit će ovo odličan vikend. Ludom adrenalinskom vožnjom stižemo do doline Tisovice, koja odmah umiruje probuđeni adrenalin i pruža osjećaj mirnoće. “Ukopana” u utrobu Prenja, ova čarobna dolina bila je naš dom iduća tri dana.
Nakon što smo postavili šatore, neometano smo uživali u mjesečini koja je obasjavala najviše vrhove Prenja, znajući da ćemo uskoro i mi tamo stajati.
Subotnje ranojutarnje buđenje, rosom umivena dolina, a mi spremni za polazak na Lupoglav. Tisovicu i ovaj pet sati udaljen vrh, dijele prostrane planinarske staze, koje otvaraju vidike na ovaj velebni masiv. Prenj uistinu jest surov, planinarenje ovdje zahtjeva dobru fizičku spremnost, a činjenica da vode nema osim na početku staze, na Zakantaru, daje mu dodatnu notu surovosti.
Na 2102 m, smjestio se ovaj kultni vrh bosanskohercegovačkih alpinista na kojem smo upijali zrake sunce što su se lomile kroz tminu koja je zadnje dane ispunjavala zrak.
Povratak je bio vruć i dug, no to nije spriječilo da budemo aktivni odmah po povratku.
Kratko osvježavanje, priprema večere (hvala ćevapmajstoru Danijelu) i proslava 50. rođendana naše Ivane, baš onako kako i priliči, u pjesmi i veselju.
Još jedna izmjena noći i dana i ranojutarnja nedjelja nas odvodi do najvišeg vrha Prenja.
Preko izvora podno Vrutka, šumskim stazama do planinarskog skloništa Vrutak, pa stazama posutim poljskim ljiljanima i majčinom dušicom podno naših ciljanih vrhova.
Sve nas je obuzeo isti dojam, to je Prenj koji smo čekali. Veleban. Impozantan. Čaroban. Mističan. Prostran. Masivan. Stjenovit. Surov. Prekrasan.
Sajlama koje pružaju dodatan osjećaj sigurnosti stigli smo na vrh Prenja. Zelena glava, smještena na 2103 m nije nimalo zelena, već stjenovita i moćna, bilo da gledate na nju, bilo da gledate s nje. Odmah preko puta nje, je samo 6 metara niži Otiš kojemu naravno nismo odolili, već smo produžili korak i do njega, a onda nešto težih koraka, ali srca ispunjena, krenuli natrag prema našim šatorima.
Prenj, slagalica dolina, visoravni, stijena, klisura, vrtača, jama, nas je izuo iz cipela i definitivno ćemo mu se vratiti.
Hvala našoj Snježani na organizaciji, njezinim pomoćnicima Ivani i Vici, a najveće hvala prijateljima iz PD Pogorelica na čelu s Danijelom koji nas je proveo ovim čarobnim prostranstvima.
Ponovilo se!
