Prošle nedjelje, pod sigurnim i toplim vodstvom naše Ivane Jozić, osamnaest članova HPD Malačka uputilo se prema veličanstvenom Kremenu, planinskom biseru Zadarske županije.
Kremen (1 590 m), smješten na granici Like i Dalmacije, često se skriva u sjeni poznatijih vrhova, no onaj tko ga posjeti ubrzo shvati da je riječ o planini osebujne tišine i ljepote. Njegove strme padine obrasle su gustom bukovom šumom, koja poput zelenog svoda štiti planinara od sunca i ublažava napor uspona.
Posebna nit veže upravo ovu stazu s našim društvom. Naši članovi godinama je marljivo čiste i markiraju, ostavljajući trag ljubavi prema planini u svakoj oznaci i svakom koraku. Kremen je nekad zapalio vatru planinarske strasti s HPD Malačka — i ta iskra još uvijek tinja. Čak i kada smo, iz tehničkih razloga, nakratko prepustili održavanje lokalnom društvu, simbolični kremen nije izgubio svoju moć – plamen je ostao živ.
Od prijevoja Mazin do samog vrha vodi nas strma, ali raskošna staza kroz bukovu šumu. Njen nagib ublažuje rukohvat – gelender – koji je postavio naš Igor, ostavljajući svoj pečat brige za sigurnost planinara. Iako Kremen često slovi kao rijetko posjećen vrh, ove nedjelje bilo je iznenađujuće živo – mnogi planinari nailazili su s osmijehom i hvalili upravo ono što nam je posebna čast: urednu, jasnu markaciju staze.
Sam vrh, smješten na 1590 m, travnati i prostran greben. S vrha se šire prekrasni pogledi na Velebitske vrhove, Liku, Ličko sredogorje, Plješivicu, Ozeblin i planine susjedne BiH.
Inače, riječ kremen najčešće se povezuje s nazivom za kvarc, poznat i kroz staroslavensku jezgru riječi – odnosi se na tvrdi kamen koji se upotrebljavao za oštrenje i kresanje vatre. U brojnim toponimima na Balkanu (Kremen, Kremenica, Kremenik i sl.), ime obično označava mjesto bogato kremenom, odnosno kvarcnim stijenama – zbog svoje značajnosti, toponimi su se često formirali prema geološkim osobinama terena.
Upravo na ovako kamenitom i kremenitom sastavu stijena, izvori vode nisu rijetkost stoga se ma polovici puta staza se račva prema izvoru Klapavica, dragocjenoj točki za svakoga komu ponestane vode, a mi smo na povratku kući odlučili stati na izvor same Zrmanje – jedno od najljepših lica ličkog krša. Tamo, podno stijena Plješivice, iz tamnog grotla izbija hladna, bistrozelena voda, oblikujući jezero nalik na kristalno oko planine. Dojmljiv je i stari prezid, vješto složeni suhozid podignut krajem 19. stoljeća. Njegove kamene linije, čvrste i jednostavne, svjedoče o ljudskoj upornosti i snalažljivosti u surovom kršu.
Pohvale pripadaju našoj Ivani kao glavnoj vodički i Snježani kao njezinoj pomoćnici, ali i cijeloj ekipi koja je uspon odradila s radošću i osmijehom. Kremen nas je i ovaj put podsjetio da planina nije samo kamen i šuma — ona je mjesto gdje se prijateljstvo i ljubav prema prirodi pretaču u doživljaj koji ostaje zauvijek.
