S punim pravom možemo reći kako naša vodička sekcija ima pravo bogatstvo od vodiča, a ture koje nam organiziraju zaista su raznolike i prekrasne.
Ovu nedjelju imali smo dva prva. Prvi društveni izlet Malačke na Goliju i prvi službeni vodički izlet naše Vlatke.
Možemo samo reći hvala Vlatki što se odvažila povesti nas na ovu avanturu i čestitati joj na njezinom prvom, s nadom da ćemo zajedno nanizati još puno zajedničkih izleta. Hvala i njezinom tati na prekrasnom gostoprimstvu!
Hvala i njezinim pomoćnim vodičima Ivani i Mateju.
U nastavku donosimo njezin emotivni osvrt na jučerašnji dan:
Velika Golija – geni kameni u vrtlogu emocija.
Moj prvi službeni izlet kao planinarski vodič i prvi izlet mog HPD “Malačka” – Donja Kaštela na ovu jedinstvenu bosansku planinu.
Odabrala sam nju jer je ženskog roda.
Odabrala sam je jer sam od tud. 500 m ispod vrha mi je rođen otac, a majka je kao curica po ovim goletima čuvala stado. Mnogo mojih generacija se izmijenilo i sad, nakon toliko vremena vratim se sa svojim planinarima u potpuno drugoj ulozi i ponekad kad prevrtim film, zbilja znam, da iako ih većinu više nema, da su ponosni.
Odabrala sam je, odabrala sam da je pamtim.
Prohodali smo 40 000 koraka, 24 km, prešli 1100 mn/v, ali te brojke uopće nisu bitne.
Bitno je ono što iznova učim, a to je da “u planini nema loših ljudi’. Pomoći, pružiti, dati i podijeliti je “osnovna oprema” dobrog društva i onog nečeg što je u današnje vrijeme teško naći.
Starije generacije su me oduševile kondicijom, a mlađe♥️!? Da samo znate kako su to krasni momci! Zbilja daju nadu u bolje sutra i neopisivo sam ponosna na njih i činjenicu da su “moji”.
A moj otac, što je rođen gore 500 m ispod vrha, hvala mu na kotlovini za doručak, gulašu za večeru, gostoprimstvu. Iako sam mu dite, iznenadio je i mene svojim kulinarskim vještinama.
Marendali smo u zelenilu, ispod krošnji krušaka i jabuka, za desert bi protegnuli ruku i brali kupine, ribizl… Teško je bilo vratiti se doma, zbilja teško.
I tek jučer shvatim, ja sam bogata žena!
Hvala svima od ♥️!
