Kao što je svim planinarima dobro znano, dobra orijentacija zlata vrijedi… Kako je prošao dan naših školaraca na tu temu, pročitajte u Alenovu sažetku.
Nedjelja, 24. listopada, 9.00 sati. Okupljamo se u Radunu, kraj prelijepe crkve Kraljice mučenika u Kaštel Starome gdje uz veselu atmosferu laganom šetnjom započinjemo uspon do našeg planinarskog doma… Gazimo već utabanom i dobro poznatom stazom kojom se tradicionalno penje srpanjski noćni uspon. Naš dnevni uspon započinje u prekrasno sunčano jutro koje iz hladnog jutra brzo postaje topli jesenski dan.
Nakon standardno ambicioznog početnog ritma, školarci nakon samo 20-ak minuta skidaju svu suvišnu odjeću i jakne sa sebe te uz vesela ohrabrenja naših vodiča da je teži dio puta već brzo iza nas, nastavljamo uz prekrasan pogled na cijeli Kaštelanski zaljev, te izvrsnu vidljivost prema Braču, Hvaru, Šolti… (Neki članovi ukazuju na to da je vidljivost do Visa pa čak i dalje.) Kako se penjemo prema domu, uz obvezna slikanja pejzaža, ide i tradicionalno fotografiranje sa zastavom svih članova na pogodnom mjestu nadomak doma.
Dolazimo u dom nakon sat vremena lagane šetnje, a na domu nas dočekuju veseli domaćini uz poznate jutarnje mirise kave i čaja… S osmijesima na licima sjedamo na sunčani balkon s neodoljivim pogledom, radimo još koju “fotku” dok se dijele specijaliteti među polaznicima (ovaj put čak i domaći sushi naše vesele i drage Juliene, Kineskinje s hrvatskom adresom koji nestaje u trenu).
Sjedamo u dom, pali se projektor i započinje predavanje iz vježbe Orijentacija uz korištenje geografskih karti, kompasa i ravnala. Uz profesionalno i jednostavno objašnjavanje vodiča Ivane Perice i Josipa Rimca koji neumorno pa i više puta svim članovima poimenice objašnjavanju osnove orijentacije, čitanja karti, korištenje kompasa, izračunavanje azimuta i kontra azimuta te nasposlijetku uz interaktivnu vježbu za svaki korak predavanja objašnjavanu kako se orijentirati u slučaju da se izgubimo, a da pritom nemamo sve “fancy gadgete” poput mobitela i sl.
Nakon završenih predavanja i usvajanja osnova orijentacije, dok vježbamo i ponavljamo tek stečeno znanje, naši vrijedni vodiči već su pripremili cijeli poligon za terensku vježbu te nas dijele u grupe po 4 i svaki tim dobiva po jedan kompas i upute. Vođeni iskustvom vodiči primjećuju samouvjerenost nekih članova koji olako misle da je zadatak za njih lak jer oni već znaju osnove orijentacije, spajaju ih u tim, te kao što je i bit ove vježbe da ukaže na takve pogreške, na kraju taj/moj samouvjereni tim osvaja zadnje mjesto zbog krive orijentacije na pretposljednjoj etapi zadatka koji je, naravno, i vremenski ograničen. To je odličan primjer kako u stvarnoj situaciji treba biti smiren i nikada ne podcjenjivati situaciju čime cijela ova vježba dobiva potpuni smisao.
Ispunjeni novim informacijama i utiscima, još zamišljeni vraćamo se u dom na topli ručak u tradicionalnom duhu. Dok se neki članovi žure otići dalje u nova iskustva, mi koji nismo bili u žurbi u taj nedjeljni dan laganom šetnjom nakon ručka, spuštamo se od doma. Tada nam na pamet pada naš član koji je već prošao planinarsku školu te upisao i školu alpinističkog penjanja te ga zovemo željni da podijelimo iskustva. On upravo tada visi na konopcu na osiguranom dijelu staze i čeka završni dio uspona, pozdravljamo ga i ponosni na našeg člana jer je uspio u svom snu, polako shvaćamo da je prošao još jedan odličan dan u našoj planinarskoj školi.
Galerija (+ 5 slika)
