Na poziv udruge Divojevići-Zagoričanin 1272, prošle nedjelje smo se uputili na drugi tradicionalni izlet našom Zagorom. Izlet koji je spojio ljude svih generacija s bogatom kulturnom i prirodnom baštinom ovoga kraja, opisala je naša glavna i odgovorna, Ivana Jozić.
Nakon što smo prošle godine odradili izlet u Divojeviće i bili oduševljeni gostoprimstvom udruge Divojevići-Zagoričanin 1272, nisam se nimalo mislila što odgovoriti kad me je Iva Plazonić upitala ponavljamo li druženje i ove godine. Imali smo i gotovu ideju za rutu izleta, stazu kroz gotovo pa prašumski dio Zagore, koju nam je prošle godine predložio lovac Ante Čavka.
I ove je godine odziv članova Malačke bio očekivani velik, odazvalo se pedesetak članova. U maloj svatovskoj koloni uputili smo se prama Divojevićima gdje su nas domaćini dočekali slasnim doručkom. Našoj grupi priključilo se još pedesetak članova udruge i njihovih prijatelja. Šarolika skupina od stotinjak šetača, a bilo je i beba u nosiljci, hrabrih četverogodišnjaka i naših iskusnih planinarki u poznim godinama, laganim se korakom pod vodstvom vodiča lovca Ante Čavke uputila vijugavom stazom. Prvo zaustavljanje imali smo već u samom mjestu, kod nekropole stećaka na lokalitetu Brig. Prema struci, nekropola je iz XV. st, a broji čak 27 stećaka. Dalje nas je staza vodila do lokve Cerovače, kroz šumu koja se u ovo doba godine nažalost još nije pokazala u svoj svojoj raskoši. Odmor su nam uljepšale članice Udruge Obor-Visoka, predstavivši nam se tradicionalnom ojkavicom čiji su se zvuci zaorili podsjetivši na neka davna vremena. Kroz livade i šumarke diveći se stoljetnim hrastovima i prvim vjesnicima proljeća nastavili smo dalje do još jedne lokve, gdje se ovoj lijepoj suradnji uz želje da što duže traje nazdravilo šampanjcem. Nakon laganog uspona kroz šumu i uz suhozide koji su ostali kao svjedoci da su se nekad ova područja redovno obrađivala, izlazimo na prijevoj pored zaseoka Brdari. Odatle smo već vidjeli i naš cilj, polaznu točku Doma, a također i veliki dio ovog dijela Zagore. Noge već lakše koračaju prema zasluženom ručku. Uz slastan fažol, vrlo brzo zaboravljamo umor od prehodanih desetak kilometara. Tu iznenađenju nije bio kraj. Da bi zabava bila potpuna, priključio nam se i glazbeni duo i svirkom uživo obogatio ovo druženje koje je ujedno bilo zamišljeno i kao proslava Dana žena.
Što reći na kraju. Uživali smo i ove godine. U gostoprimstvu kakvo se rijetko susreće, druženju i prekrasnoj prirodi Zagore koja nam je tako blizu a tako daleka i zanemarena. Hvala svim sudionicima na izdržljivosti i strpljenju i našim vodičima koji su na svih budno pazili, Vlatki, Mateju i Zvoni. Ponovilo se (već imamo novu rutu u planu za dogodine 😉).
