Probudilo nas je jedno hladno, nedjeljno jutro, jedno od rijetkih u našoj pretoploj Dalmaciji.
Tako pospani i sneni, pomalo smo nevoljko krenili prema Stinicama, a od tamo stazom do Roškog slapa. Nije nam trebalo dugo da shvatimo da je ovo zasigurno najbolji način da provedemo hladnu, ali suncem okupanu nedjelju.
Šetajući stazom Roškog slapa čovjek uistinu poima da je voda izvor života. Tako glasna, živa i uzbudljiva budi samo dobro u svakom od nas, a smiruje površno i nemarno.
Dolaskom na Roški slap priuštili smo si zasluženi odmor uz zvukove žuborenja slapova.
Nakon bajkovite meditacije i malo duže pauze krenili smo put Oziđane pećine, špilje koja se nalazi iznad Ogrlica-prirodnog fenomena ovog dijela Krke. Koliko god izgledalo lagano, put, iako ne trnovit, bio je ledovit. Skale prekrivrene ledom, kao da su ljubomorno htjele sakriti svu ljepotu koja se iza njih skriva.
Nakon pobjedonosnog prelaska ledenih stepenica, zahvaljujući našim “ralicama” Vlatki, Vici, Ivanu i Tinu, nastavili smo šetnju uz nabujalu Krku.
Tek što smo si dopustili povratak u realnost, još uvijek pod dojmom te nestvarne ljepote, tako brzo i nespremno dočekala su nas naša parkirana auta. Nastavak naše avanture vodio nas je u selo Ključ, a od sela laganom šetnjicom do utvrde Ključica.
Uz mirno i predivno ozračje, miris mrzle zime, naše su duše ipak ostale zagrijane, mirne i zadovoljne. Priroda je ponovno dokazala koliko nam uistinu mali treba za sreću.
Zahvaljujemo našoj vodički Vlatki na još jednom predivnom izletu.
M.P.
