Zene su tople, zene su snene, zene su ukras prirode, zene su zenstvene, zene su zenstvene … Povodom Dana zena, odlucili smo i mi odraditi “prvi tradicionalni” uspon toga tipa. Uz želju da jednog dana i mi dođemo do broja aj bar 50 zena ako ne 100, lijepi pozdrav do iduce godine uz osvrt nase Melite.
Ove nedjelje, 12.3. nakon niza kišnih i oblačnih dana, konačno nam je došla i sunčana nedjelja. Možda da opravda ritam i prognozu promjenjivog vremena, a možda i zato da uljepša svim ženama malko odgođenu proslavu njihovog dana!
Vođeni detaljno složenim dinamičkim planom izleta svi prijavljeni sudionici pojavili su se u dogovoreno vrijeme na polazištu u Kaštel Starome. Nakon uputa našeg vodiča Vicenca rasporedili smo se po automobilima i krenuli. Vodič Vicenco je bio na visini zadatka i svoje vođenje je započeo odmah na cesti, sigurno predvodeći kolonu vozila do planinarskog doma Orlove stine.
Stigavši u podnožje doma, Sunce u kombinaciji s burom pokazalo je i svoju “zubatu” stranu. Dobro smo se umotali, stavili ruksake na leđa i još jednom poslušali drugu seriju uputa našeg vodiča. Zapamtili smo svaku njegovu rečenicu. Najviše smo se šalili s izjavom o svladavanju visinske razlike od 500m, budući da je doslovno bila kombinacija penjanja i spuštanja cijelim putem do vrha.
Ali, šalu na stranu, uspješno smo prošli cijelu predviđenu stazu do vrha. Uživali smo u početku tek u ponekom cvijetu šafrana da bi primicanjem vrhu naišli na cijele proplanke prepune ljubičastih glavica koji proviruju iz suhe trave. Manje nakupine snijega u sjenovitim udolinama podsjećale su nas da zima još nije gotova, ali i da imamo sreće po pitanju vremena. Sunce nas je grijalo i milovalo svojim zrakama dok smo svakim novim korakom imali sve širi i ljepši vidik. U konačnici smo stigli i na sam vrh s kojeg se vidi Peručko jezero, ali i brojne okolne planine kao i dalmatinski otoci. Uslijedila je zaslužena pauza i odmor uz okrijepu iz ruksaka. Još red priče i šale i u pauzi od grupnog fotografiranja iza zastave društva uslijedilo je iznenađenje svima, osim onima koji su ga pripremili, naravno!
Našem vodiču Vicencu je bio okrugli rođendan (a vi pogađajte koji)! Uz pjesmu i čestitku dobio je bocu pića (Pelinkovca), te simboličnu tortu s posebnom dugogorećom svjećicom! Svi smo nazdravili slavljeniku i počastili se rođendanskom tortom. Uskoro je došlo i vrijeme za spuštanje, pa smo složno krenuli prema domu od kojeg smo pošli. Staza je u početku bila ona kojom smo krenuli, a onda smo skrenuli drugim putem (kako je i planirano) i sretno stigli oko 15 i 30 do planinarskog doma Orlove stine. U domu smo ručali, osladili se kolačima domaćina, bacili red priče, šale i pjesme (pjesme bi i više, da je bilo više vremena) te pred mrak krenuli u automobile i kućama. Zalaskom sunca osjetili smo zadnji ugriz burnog zimskog planinskog vremena i u toplini vozila slagali dojmove prekrasnog dana i izleta. Istina je ona maksima društva, jer stvarno “Umor nestaje, a zadovoljstvo ostaje!”
Hvala svim sudionicima, a ponajviše našem Vici kojemu je ovo bilo ujedno i vodičko krštenje! Hvala i njegovim dobrim vilama, pomoćnicama Ivani i Vlatki.