Bajka zvana Dolomiti, nas četrdeset je odvela od tritisućnjaka do kamenih čudesa, preko predivnih jezera i zelenih prostranstva, gdje smo proveli pet stvarno nestvarnih dana.
Smjestili smo se u blizini Arabbe, tipičnog tamošnjeg gradića poznatog po rijekama na kojima leži, a po kojima i nosi ime. Aparthotel Campolongo smješeten u oazi zelenila, nudi izvrsne apartmane, u potpunosti opremljene s barom, restoranom i wellnessom. Moramo priznati da nam se nije bilo mrsko vratiti nakon tura u naš smještaj.
Drugi dan našeg boravka bio je rezerviran za uspon na Piz Boè, najviši vrh grupe Sella, a uspon kreće iz perivoja Passo Pordoi, od kud smo dio visinske razlike “odradili” žičarom, pritom uživajući u prekrasnim vidicima. Dio grupe ostao je na Sass Pordoi, uživao šetnjama, gastronomskoj ponudi i vidicima.
Kada smo se približili visini od 3000 m, zelena boja se mogla vidjeti samo u daljini na mjestima gdje su stjenoviti masivi to dozvoljavali. Često se čulo “Ovo je kao Pag”, upravo zato što stjenovita okolina podsjeća na poznatu stazu Life on Mars.
Međutim vidici su bili svugdje oko nas, a pogled je najčešće išao prema Marmoladi, kraljici Dolomita, ujedno i najvišem vrhu. Korak po korak i stigli smo do Piz Boè, smještenog na 3152 m nadmorske visine, mnogima prvi tritisućnjak pod nogama. Ponos, uzbuđenje, sreća i fotografijama ovjekovječeni trenuci.
Trećeg dana nastavljamo avanturu, u koju krećemo s Lago di Misurina. Zahvaljujući bistroj vodi i planinama koje se u njemu ogledaju, jezero nosi i nadimak ”Biser Cadore “. Na putu prema Tri Cime je i malo jezero Lìmedes. U njemu se ogleda planina Tofana di Rozes, a ako je vjerovati legendi, ukoliko promatrate odbljeske koji nastaju u vodi ovog jezera (navodno su posebno lijepi u proljeće), oni koji imaju čisto srce moći će vidjeti Anguanu, vodenu nimfu iz dolomitske legende koju prati priča slična onoj o kralju Arthuru i Dami iz jezera.
Ulazak u Tre Cime može potrajati, no ako se kao i mi probudite u 4 ujutro i dođete među prvima, nema čekanja. No, ono što nas je dočekalo su iznimno niske temperature za ovo doba godine, pa su se vadile i zimske kape i rukavice.
Park prirode Tre Cime, obiluje najposjećenijim stazama na Dolomitima, a Tre Cime di Lavaredo, vodeća prirodna atrakcija u Dolomitima, nalaze se u grupi Dolomiti di Sesto. Preko puta njih su impresivni tornjevi Cadini di Misurina, koje često uspoređuju s Mordorom, zemljom iz Gospodara prstenova. Nakon fotografiranja ispred ovih impozantnih šiljaka krećemo na krug oko Tre Cime di Lavaredo, a šećemo sve do Lagi di Piani, u kojima je kupanjac obavio samo najhrabriji Zoran. Obavezno smo prošetali do poznatih prozora, nekada promatračnica talijanskih vojnika, a sada mjesta na kojima nastaju najpopularnije fotografije na Tre Cime.
Četvrti dan našeg boravka dijelimo se u dvije grupe. Prva ostaje u Cortini d’Ampezzo, gradu u sjevernoj talijanskoj regiji Veneto. Smješten je na obroncima Dolomita na visini od 1210 m, a središte grada predstavlja korzo Coros Italia, prepun dizajnerskih trgovina, odličnih restorana i jako dobrih gelaterija.
Zanimljivo je da je okolica Cortine je poslužila za snimanje filmova kao što su Cliffhanger: Na rubu sa Sylvesterom Stalloneom u glavnoj ulozi te Pink Panther s Davidom Nivenom i Peterom Sellersom, a Cortina d’Ampezzo je bila i domaćin Zimskih olimpijskih igara 1956. Taj grad je prije toga trebao biti domaćin Zimskih olimpijskih igara 1944., neodržanih zbog Drugog svjetskog rata. Iznad Cortine nalazi se i Tofane di Mezzo, smješten na 3244 m, a dostupan žičarom, stoga našoj B grupi nije bilo nimalo dosadno dok su čekali grupu A da se vrati s bajkovitog jezera Sorapis.
Dvosatno planinarenje odvelo nas je do jezera koje svoju tirkiznu boju može zahvaliti ledenoj prašini s obližnjih planina i ledenjaka koji ga okružuju. Dno jezera obloženo je vapnencem koji mu daje boju i “mliječni” izgled. Nijanse tirkizno plave boje mijenjaju se ovisno o vremenskim uvjetima.
Kao i većina očaravajućih lokacija i ovo tirkizno jezero krije svoju priču. Legenda govori o dobrom i voljenom kralju Sorapisu koji je imao tvrdoglavu i sebičnu kćer Misurinu. Ona je od oca zatražila na poklon začarano vilinsko ogledalo. Vila je zauzvrat od kralja tražila da se pretvori u planinu kako bi njenoj nastambi pružio hlad. U tom trenutku kćer Misurina krade ogledalo nakon čega se kralj pretvara u planinu Sorapis. Tada Misurina shvaća koliko je njena želja sebična, a njezine suze natapaju podnožje planine i stvaraju jezero Sorapis u kojem se do dan danas reflektira obris nekadašnjeg kralja Sorapisa.
U našim apartmanima proveli smo ostatak dana, propisno se proveselili i pripremili za sutrašnji povratak Kaštelima. Na putu prema kući, pjesmom smo obilježili Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Hvala im što se nakon svake naše avanture vraćamo svom domu. Našoj lijepoj zemlji Hrvatskoj.
Ovakav izlet zahtjeva veliku organizaciju, stoga od srca zahvaljujemo upravi društva, zatim organizatoru i glavnoj vodički Snježani, njezinoj desnoj ruci Ivani Perici te ostalim vrijednim vodičima koji su na svakom koraku brinuli na za našu sigurnost, Ivni, Kristini, Mariju, Vici i Duli. Izrazi lica i riječi oduševljenja sudionika govore sve i veliko vam hvala što ste bili točno takva grupa kakva ste bili.
Najvažniji cilj je ostvaren, vratili smo se kući živi i zdravi, a sve ove uspomene koje su obojile našu petodnevnu avanturu neka grade ljubav prema našem društvu i vode nas u naše sljedeće avanture.
Ponovilo se!
