Divolika planina što izranja iz mora, a nosom se u nebo dira, ovu nedjelju bila nam je predivna šetnica. Naša Ivna povela nas je od Vošca, preko svetog Jure do Troglava i nazad.
Skupila se ove nedjelje, odlična grupica planinara, željnih Bijakove i njezinih slikovitih vidika. A pružila je ova impozantna planina i vidike, i strme staze, i šumske puteljke, a sve na onoj strani Biokova što se nalazi između Vošca i Svetog Jure.
Prvi u nizu naših vrhova bio je Vošac koji smješten na 1422 m na južnoj strani Biokova, pruža jedan od najljepših vidika. Na njemu se nalazi planinarska kuća koja čuva uspomenu na prerano stradalog alpinista Tonija Rosu. Kratka pauza, fotografija i krećemo dalje.
Na sve strane rasut biokovski masiv, ispratio nas je do najvišeg mu vrha, svetog Jure, koji smješten na 1762 m pruža pogled na Makarsko primorje, otoke i Zabiokovlje. Na samom vrhu je i crkva svetog Jure te radio-televizijski odašiljač zahvaljujući kojem je izgrađena i asfaltirana cesta, pa je pristup omogućen i autom i biciklom i motorima, a jučer nijednog od navedenog nije nedostajalo.
Odmah preko puta, tri brežuljka, a među njima najviši Troglav visok 1658 m. Korak po korak prošetali smo i njime te se kružno spustili natrag do doma Pod Vošcem, čije se otvorenje željno iščekuje.
Korak nam se usporio na samom kraju, na nebeskoj šetnici. Planinari su navikli hodati svakakvim terenima, ali staklom kroz koje je šećući teško gledati, baš i nisu. Neki su joj se divili tek iz prikrajka, a odvažni su njom i prošetali te svoju šetnju nebeskom šetnicom ovjekovječili fotografijom.
Hvala našoj Ivni i njezinim pomoćnicima Snježani, Sanji i Viktoru!
Ne bi to bio takav dan, da nismo svratili do našeg Josipa u Zagvozd. Znaju oni koji su bar jednom bili, koliko je neizostavno to kultno mjesto!
Ponovilo se!
