Prosinac je oduvijek bio najčarobniji mjesec u godini.
Vrijeme adventa, darivanja, tradicijskih običaja, a ako imamo sreće i otputujemo malo dalje od Kaštela, i bijelih pahulja kojima se mi s mora posebno radujemo.
U adventskom duhu, ispunjeni dobrim raspoloženjem i iščekivanjem ljepota Austrije, krenuli smo baš na blagdan sv. Nikole prema Mauterndorfu.
Ovaj predivan planinski gradić u regiji Lungau, s približno 1.500 stanovnika, bio je naš dom tijekom proteklog vikenda.
Prve pahulje dočekale su nas već putem, a prvi advent pronašli smo s velikim veseljem u još jednom austrijskom gradiću – Villachu.
Mirisi kuhanog vina, punča, slatkiša, kestena… Vlak na koji smo se oduševljeno ukrcali pokazao je kako Dalmatinci uživaju kada putuju – smijeh, šetnje, fotografiranje i druženje obilježili su taj trenutak. Nas 42 krenulo je na put, a u ovako malim gradovima nije bilo teško pronaći jedni druge.
Unatoč ranom polasku u 6 sati iz Kaštel Starog, napunili smo se dobrom energijom i nastavili prema našem odredištu.
Već nekoliko kilometara dalje – iznenađenje! Snijeg. Snijeg. Puno snijega, i još uvijek je padao.
Ponosni i uzbuđeni, brzo smo se smjestili u naše kuće i jedva dočekali izaći u grad.
Naime, u Mauterndorfu se odvijao tradicionalni Krampusfest. Uz magičan snijeg i činjenicu da smo smješteni u samom centru, nije bilo druge nego spustiti se i uživati u još jednom adventu.
A onda šok i nevjerica! Krampusi u starinskim kožnim odorama, sa zvonima oko pasa i strašnim maskama, bili su posvuda oko nas. Deseci Krampusa izvirali su iz uskih ulica. Neki od nas bili su hrabri i poželjeli su se slikati s njima.
No, šok broj dva: Krampusi nisu dobri! Šibaju po nogama, i to nimalo nježno. Krampusfest je povorka Krampusa, sv. Nikole i ostalih likova, a prolaznici koji nisu bili dobri dobro osjete šibe. Neki su bježali u sporedne ulice, drugi se skrivali, ali ovo iskustvo nitko neće zaboraviti.
Prvo jutro donijelo je savršen trenutak za fotografiranje. Grad obasjan suncem, svjež, škripavi snijeg i prva jutarnja kava – sve je bilo kao iz bajke. Slobodno vrijeme iskoristili smo za šetnju gradom. Neki su se grudali, drugi su radili snježne anđele – zimska čarolija bila je svuda oko nas.
Zatim je došlo vrijeme za pakiranje. Podgaće, potkošulje, hrana, jakne, kape… Ipak smo mi planinari i krenuli smo na adventsku stazu Katschberg. Nakon podjele adventskih termosica, uslijedilo je osam kilometara šetnje kroz snijeg.
Čajne postaje za besplatno punjenje čaja, vatra koja nas je grijala, tradicionalni božićni svirači, kućice s perecima i kuhanim vinom – zbog toga smo i došli. Previše je toga bilo za fotografirati, ali smo uspjeli – stotine fotografija i videa jer je teško bilo odoljeti ljepoti prizora.
Po povratku u kuće, zadovoljni i umorni, odlučili smo da imamo još malo snage. Druženje se nastavilo do dugo u noć.
Nedjelja, posljednji dan. Slušamo našu vodičku Jelenu i čistimo kuće, skupljamo smeće kao pristojni ljudi što jesmo i sjedamo u autobus prema posljednjoj adventskoj destinaciji.
Hallstatt – prelijepi gradić na jezeru, možda i najljepši. Gužva i rijeke turista nisu umanjili naše uživanje u mističnoj atmosferi ovog mjesta. Kobasice i kiseli kupus, kava, pokoji magnet za uspomenu…
Ispunjeni dojmovima, slušamo našeg vozača Marija i točno na vrijeme krećemo prema kući.
Naša glavna vodička Jelena odlučila je ostati u Hallstattu i nastaviti svoje putovanje bez nas (iako kaže da smo bili divni, a mi joj vjerujemo 🫣). Vodstvo preuzima naša pripravnica Mirjana, koja se brine o nama na povratku.
Što reći nego – ponovilo se!
