Usponom na Lišanjski vrh, prešetali smo 20 ak kilomatara veličanstvene Dinare.
Pod vodičkom palicom naše Ivane Perice, uz pomoćne Ivanu Jozić i Snježanu, krenuli smo stazom povrh impresivnog izvora Cetine, takozvanog oka Dalmacije, sve do jednog od najviših vrhova Dinare.
Šumska staza u kojoj jesen još svoj kist nije stigla upotrijebiti, pa veličanstvena prostranstva jedinstvene Dinare. Ne kaže se ‘zalud da je Dinara majka ovdašnjih planina, jer hodajući njom, mogu se prepoznati dijelovi okolnih planina.
Sklonište na vrhu nije nas zaštitilo od navale snažnog vjetra, no čim smo se pomakli na padine koje definitivno pripadaju Bosni i Hercegovini, vjetar se povukao i dozvolio da uz marednu predahnemo.
Napunjenih srca ovih predivnih vidika, ispružili smo korake i požurili prije mraka natrag prema automobilima.
