Protekli vikend bio je rezerviran za ljepote naše najduže planine, za Velebit! Naša Ivna povela nas je do jednog od najljepših planinarski skloništa u Hrvatakoj, Ždrila te do Dabarskih kukova i vrha Kiza.
Najmlađi sudionik, naš Filip, podijelio je s nama kako je to izgledalo u njegovim očima.
Surova ljepota Velebita
Ljepote Velebita sežu u nedogled, što se još jednom pokazalo protekloga, posljednjeg listopadskog
vikenda. U balansu između ljeta i jeseni obišli smo dvije prekrasne i svojom ljepotom uistinu
zapanjujuće lokacije.
U rano subotnje jutro zaputili smo se iz Kaštela prema Baškim Oštarijama odakle smo započeli našu
prvu od ukupno dvije ekspedicije koje su nas čekale ovog vikenda. Bajkovite šume bukve i jasena
okruživale su nas kroz gotovo cijelu našu šetnju prvoga dana. Dok se sunce nemilosrdno probijalo
kroz ogoljele krošnje, samo su nas šarene, oku ugodne boje jeseni podsjećale koje je godišnje doba.
Nakon 3 i pol sata uspona i spustova nepreglednim šumama Velebita, stigli smo do naše konačne
destinacije – planinarskog skloništa Ždrilo. Tu smo odmorili pomalo umorne noge te nahranili gladne
oči i želudce. Puno je izazovniji bio povratak na početnu točku. Oko 16.30 vratili smo se u naš udobni
hostel gdje je sve mirisalo po medvjeđem luku i ukusnom gulašu. Gostoljubivi domaćini učinili su naš
izlet još ugodnijim. U hostelu smo jeli i pili po prihvatljivim cijenama uz jako dobru kvalitetu usluge.
Drugoga dana, nakon dobro odspavane noći, oko 9 sati ujutro uputili smo se prema našem drugom
odredištu ovoga vikenda. Sat vremena nešto ozbiljnijeg uspona doveo nas je do stjenovitoga vrha
Kize. Ova je ruta pravi pokazatelj one čarobne ljepote Velebita, ali i potvrda izreke: „Kratko, ali
slatko“. Nakon što smo se nauživali pogleda prema obližnjim otocima, velebitskim kukovima i
vrhovima, krenuli smo već utabanim putem natrag.
Kao najmlađi sudionik ovog izleta moram zaključiti da sam izuzetno uspješno svladao obje ture.
Planina mi je još jednom pokazala da tamo gore ne postoje dobne ni bilo kakve druge razlike. Iz prve
sam ruke iskusio da smo na Velebitu svi dobrodošli i da će svatko pronaći nešto za sebe.
Mislim da se ova dva dana mogu opisati vrlo jednostavno kao prekrasna avantura s krasnim ljudima.
Hvala svima koji su učinili da mi ovaj izlet ostane u lijepom sjećanju, posebno Ivni i njenim
pomoćnicima.
Filip Berić
