Prošlu nedjelju održan je tradicionalni uspon na Malačku „Pekinom stazom“, koja je dobila naziv po dugogodišnjem, tragično preminulom predsjedniku Duštva Petru Pengi – Peki. Ove je godine uspon okupio rekordan broj sudionika, njih čak 85, a osim članova našega Društva usponu su se odazvali i članovi susjednih, prijateljskih društava, PK Split, HPD Mosor, PK Sveti Jure te PD Sv. Jakov-Bitelić. Kako je protekao izlet pročitajte u osvrtu našega Slavena, kojemu je ovo bio prvi službeni izlet kao glavnom vodiču.
Već tijekom prijava za izlet znao sam da će po mnogočemu biti poseban. Pripremio ja dva lista papira za upisivanje prijavljenih, mislim se neka se nađe, ionako pišem krupna slova kao prvašić. I počelo je, pozivi, poruke. „Dobar dan, prijavljujem se za izlet. – Prijavljujem sebe i još 4 prijateljice. – Mi dosta planinarimo ali nismo članovi, ako se danas učlanimo možemo li ići s vama? – Ja nisam iz Malačke, ali bih voljela ići s vama. – Mogu li povesti i psa? – Mogu i djeca, zar ne?„ I ode prvi list papira, pa drugi, pa stisni jedno ime, pa drugo, pa malo sa strane, malo ukoso…i 85 ljudi. Puno i na papiru, a kamoli kad smo se okupili ispred željezničke postaje, odakle kreće tura. U isto vrijeme i zadovoljstvo i izazov za nas vodiče. Ali nismo se dali prepasti, mi smo Malačka. Sunčano, ali zbog bure prohladno jutro, veliki broj novih članova i planinara iz susjednih društava, mladež, djeca, čupavi ljubimci, sve je obećavalo predivan dan. I bude tako. Nakon kratkog pozdrava i osnovnih informacija o turi, šarolika kolona se pod budnim okom nas šest vodiča, laganim korakom uputila do Gospe od Stomorije, gdje smo napravili prvi odmor, više zbog razgledavanja svetišta i Biblijskog vrta, nego radi umora. Bilo je to i mjesto za upoznavanja, razgovore, komentare, ali i za prve zalogaje za olakšati ruksak. Nastavljamo prema Blebetovcu, pa uzbrdo prema Česminovcu, svi već na radnoj temperaturi. Unatoč činjenici da je veliki broj novih članova i da niti mnogi stari članovi nisu u zavidnoj formi nakon upornog rada na zalihama tijekom Božićnih i Novogodišnjih blagdana, kolona se i uzbrdo besprijekorno kreće, nitko ne puše, grinta, zaostaje. Ozarena lica nisu mogla skriti zadovoljstvo i dobro raspoloženje, od najstarijeg sudionika (neću otkriti godine jer se radi o dami) pa do malog, dvije i pol godine starog Stipe, koji je doduše, za razliku od drugih, uživao u nosiljci na leđima vidno ponosnog tate. San svakog vodiča. Duži odmor za marendu i zajedničko fotografiranje kod križanja za Limenku pa poput gusjenice lagano prema domu na Malačkoj. Stigli na vrijeme, koju minuticu i ranije. Topli čaj s rumom (kod nekih i rum s čajem) na suncem okupanoj terasi doma pa potom ukusni ručak, samo su dodali točku na „i“ i učinili da nam ovaj dan još dugo ostane u sjećanju. Hvala mojim kolegicama i kolegama, Vlatki, Ivani, Filipu, Ivanu i Antoniju, na izvrsnom vođenju i podršci. Hvala svim sudionicima, svi su, bez iznimke, bili predivni, kako se samo poželjeti može. Hvala našim domarima Mari i Marku na toplom čaju i ukusnom ručku. Svi ste mi ovo prvo vođenje učinili nezaboravnim.
