Nedjelja 16.10. bila je rezervirana za Biokovo. Spoj prekrasnog jesenskog dana i vesele ekipe mogu rezultirati samo ovako dobrim izletom. Naša Ivana Jozić povela nas je “besplatno” do biokovske nebeske šetnice, a svoje doživljaje u ovom osvrtu, opisao je naš najdraži gost s juga. Pa pročitajmo!
“S obzirom da ja dolazim iz Dubrovnika, kada sam u planu i programu izleta za mjesec listopad vidio polazišnu točku Tučepi, nisam dugo razmišljao hoću li im se pridružiti na još jednom izletu, te sam odmah javio Snježani da me prijavi.
Sastanak je bio u 8 sati u Plodinama u Makarskoj, te sam oko 6 sati lagano krenuo na put. Moram reći da je ovo bio prvi put nakon jako dugo vremena da u Pločama nisam skrenuo lijevo prema autoputu, nego sam nastavio ravno „starom“ cestom.
Dolaskom do Plodina, javljam Ivani da sam stigao, i dok sam obavljao šoping za izlet, pored mene je prošao Slaven koji me nije prepoznao, ali je kasnije rekao da nisam imao ništa narančasto na sebi tako da mu opraštam.
Svi smo obavili šoping, u kafiću u Plodinama popili kavu, malo se podružili te veselog raspoloženja krenuli prema polazišnoj točki Srida selu. S obzirom da je ovo meni bio drugi izlet sa Malačkom, bilo mi je drago vidjeti neka poznata lica, vodičku Ivanu, a kud Ivana tud i Slaven te Vedranu, ekipu koju sam upoznao 2 tjedna ranije na izletu na Cincar.
Oko 9 sati smo bili spremni za polazak te smo krenuli kroz Srida selo prema našem cilju – Ravna Vlaška na 1228nmv. Ubrzo dolazimo do kamena kod kojeg skrećemo desno, a s obzirom da su Ivana i Slaven ranije već obišli ovu stazu, točno su znali kojim putem treba ići, tako je odabran možda malo teži put za uspon, ali je zato spust bio lakši.
Od Srida sela do Ravne Vlaške nam je trebalo oko 3 sata i 30 minuta umjerenog tempa prilagođenog svim sudionicima, uz dovoljan broj odmora. Cijelim putem su nas pratili otvoreni vidici na Jadransko more i Makarsku rivijeru, kao i međe poljoprivrednih polja koja su se nekad davno obrađivala te štale za životinje od kojih su danas ostali samo zidovi kao uspomene na prošla vremena.
Zbog prilagođenog tempa i odmora, uspon ipak nije bio težak, a negdje pred sam dolazak na cestu koja vodi do Ravne Vlaške smo se spontano odvojili u dvije grupe. Jednu, Ivaninu, koja je odabrala direktniji uspon do ceste, te drugu, Slavenovu, koja je otišla lijevo (Slaven baš voli tu lijevu stranu) te u malo širem luku došla do ceste.
Na cilju – idila. Divno vrijeme, skroz lagani povjetarac, oblaci samo u daljini, gravidna kobila koja nas je prva dočekala i s kojom smo se svi htjeli slikati. Prvo obilazimo Skywalk s kojeg pucaju neometani vidici u svim smjerovima. U pomanjkanju vjetra, nad morem se ipak zadržala svojevrsna magla, ali ni ona nije mogla umanjiti ljepotu pogleda na naše more, obalu i otoke.
Na Ravnoj Vlaškoj se skrivamo ispod prostrane krošnje te radimo dužu pauzu, odmaramo, družimo se i hranimo konje koji su već navikli na ljude te znaju kako dobiti komad hrane 😊
Nakon odmora, krećemo laganim tempom natrag prema Srida selu i to sa druge strane Ravne Vlaške, a cijelim putem sve do šume pred sam kraj, nas i dalje prate neometani vidici.
Otprilike 2 sata i 30 minuta kasnije, stižemo do naših vozila, presvlačimo se te svi skupa idemo na zasluženu okrjepu u Tučepe. Neki su u Tučepima htjeli rado omastiti brk jednim toplim burgerom, no na žalost, sezona je za Tučepe završila pa su tako i svi (doslovce svi) fast foodovi zatvorili svoja vrata.
Laganim ispijanjem kave na suncu Tučepa i ovo ugodno druženje se privelo svome kraju, tako da se ja ovim putem zahvaljujem na pozivu da napišem osvrt na ovaj izlet, te pozdravljam sve svoje novopečene planinarske prijatelje iz HPD Malačka kao što i već željno iščekujem naš idući zajednički izlet.”
Antonio Sardi
