Speleolog i biolog Tonči Rađa koji već 40 godina špiljari i istražuje podzemni svijet, ujedno i vodič nedjeljnog izleta planinarske škole HPD-a Malačka, rekao nam je da je to ljubav i strast jer kako on kaže: Popeli smo se na najviše vrhove svijeta i svi su nam poznati, ali još uvijek nam je ono pod nogama nepoznanica i tek smo doslovno ‘zagrebali’ površinu.
Moji razlozi su vjerojatno posve drugačiji te kao veliki ljubitelj fantazije, u špiljama i jamama sigurno bih prvo tražila tragove Tolkienovog svijeta; skrivene gradove koje su izgradili patuljci. Vodena peća samo je potakla moju maštu. Naučili smo uz g. Rađu da su neobičnosti koje vidimo u špiljama, stalagmiti, stalaktiti, kanali, dvorane, procesi koje je milijunima godina stvarala voda. Ipak, nekoliko puta sam taj neobični, drugačiji svijet koji zaista izgleda kao nešto što bi samo um poput Tolkienovog mogao stvoriti, mogla zamisliti kao hodanje kroz fantaziju, a ne stvarnost. Trenutak kada smo svi pogasili svjetla naših lampi i našli se u potpunom mraku samo je pojačao doživljaj. Do same špilje, koja se nalazi na putu za krašku visoravan Vrdovo, stigli smo skretanjem s ceste Sinj – Knin, iz Hrvaca prema Biteliću gdje smo prelaskom mosta na rijeci Cetini u mjestu Panj, uskom, ali asfaltiranom cestom došli na početak nedjeljnog izleta. Iako kratak put,vjerujte, nije bio nimalo lak za hodanje. Ruskaci su bili teški od marinirane piletine, puretine, odrezaka, bataka, kobasica, kruha, pića, salata, umaka, a još je trebalo ponijeti i gradele. Nakon 3 minute, kao što rekoh, ne baš lakog hodanja i oduševljenja na prvi pogled (vidjeli smo odmah mjesto za roštilj), strateški smo se podijelili u dvije skupine; dok prva grupa šeta podzemnim svijetom, druga grupa loži vatru. Nakon primopredaje kaciga s lampama, prva grupa gradelava i pojede pola dok druga grupa izađe. Tako nekako. Kacige na glavu, provjera svjetla, grupna fotografija i laganim korakom krenuli smo se spuštati na prvi, desni ulaz. S obzirom na broj (dvadesetak istraženih) i raspored speleoloških objekata, područje Vrdova je veoma značajno špiljsko područje. Duljina naše špilje, Vodene peće, iznosi 713 m, a dubina 132 m. Zbog morfologije kanala i njihovih karakteristika, smatra se izrazito zahtjevnim speleološkim objektom. Ovaj speleološki objekt iznimno je bitan i zbog spelofaune, posebno kao stanište nekoliko strogo zaštićenih vrsta šišmiša (veliki šišmiš, dugonogi šišmiš, dugokrili pršnjak…). Neke od njih smo susreli i u samoj špilji te na izlazu iz iste.
S obzirom na ogromno znanje koje g. Rađa posjeduje i koje je rado dijelio i s nama školarcima, bilo se zaista teško koncentrirati i na slušanje i razgledavanje i na fotografiranje (budimo realni, bez toga ne može), ali mislim da smo bili uspješni i što je najvažnije, zadovoljni još jednim izletom naše male škole. Naravno, gradele i vrijedne ruke našeg Vice i Julie, koje moram posebno istaknuti, uljepšali su nam ionako predivan i sunčan dan.
Bez obzira koje razloge imali da planinarimo, da se penjemo ili spuštamo, u nedjelju nismo učili samo o speleologiji. Naučili smo da je bitno sva ta iskustva s nekim i podijeliti. Svi smo se mi iz nekih svojih razloga sunčali kao gušterice na livadi pokraj Vodene peće,
umjesto da smo sjedili na kavi na rivi, ali smo zajedno proživljavali taj dan i ta nova iskustva koja su, sigurna sam, samo pojačala našu želju da budemo dio prirode, na onaj najljepši način; da je poštujemo i to je najvažnija svrha planinarske škole koju pohađamo.
Nažalost, neki kolege školarci, koje nećemo imenovati, nisu bili s nama zbog straha od pucanja konopa pri spuštanju u jamu, ali deseci fotografija sigurno će im predočiti dio iskustva…
Malo podataka za kraj o važnosti krškog podzemlja:
● krško podzemlje čuva 70% zaliha vode Hrvatske;
● krško podzemlje je dom za 70% hrvatskih endemskih životinja;
● i nažalost, krško podzemlje skriva stotine divljih deponija otpada (preko 900
zagađenih špilja i jama).
Posjetite cistopodzemlje.info i saznajte malo više o volonterskoj speleološkoj inicijativi koja se bori upravo za očuvanje krškog podzemlja i protiv bacanja otpada u jame i pećine.
Jelena Jakus