Planinarska obilaznica Dinara vodi kroz jedan od najsnažnijih i najdojmljivijih planinskih krajolika Hrvatske – planinu Dinaru. Put započinje u Kninu, podno moćne planine koja stoljećima dominira ovim krajem, a završava u Kijevu, mjestu duboko povezanom s dinarskim kršem i planinarskom tradicijom. Obilaznica povezuje najljepše dijelove Dinare – njezine visoravni, vrhove, izvore i planinarska skloništa – pružajući planinarima jedinstven doživljaj netaknute prirode, tišine i surove ljepote najviše hrvatske planine.
Nap Filip, prošlog je vikenda poveo ekipu koja je uspješno prošla cijelu obilaznicu, a kako im je bilo, opisala je naša Ivana Jozić:
Još od kada je Filip u godišnji plan izleta stavio Dinaru i obećao nešto malo izazovnije s nestrpljenjem sam čekala da vidim što nam to sprema naš meštar od velikih pohoda. A kad je obznanio da će to bitiP laninarska obilaznica Dinara, unatoč velikoj želji, moram priznati da me malo uhvatio strah i sumnja jesam li ja baš za to spremna. Na Filipovo ohrabrenje prijavila sam se i ne žalim ni trenutka.
I tako se nas devetoro pod kodnim imenom „Tko preživi, pričati će“ u rano subotnje jutro okupilo kod škole, svi nestrpljivi da vidimo u koju se to avanturu upuštamo. Vrlo brzo smo ustanovili da smo gotovo svi nenaspavani, iz različitih razloga, što i nije tako loše. Znači da nitko neće žuriti.
Lagana vožnja do Knina, obavezna kavica u Square-u gdje nas je dočekala Valerija, tajnica HPD Dinara i naš logističar.
Prebacujemo dio opreme u njen automobil i krećemo prema Kninskoj tvrđavi. Odatle kreće naša (avan)tura. Udaramo prvi od 14 pečata obilaznice i u odličnom raspoloženju krećemo prema slapu Krčić. Prvi, drugi, treći kilometar i već odbrojavamo koliko nam ih je ostalo od planiranih 30 za danas. Slap, fotografiranje i prvi Zoranov kupanjac. Po drugi pečat treba se malo popeti do vidikovca. Još smo dobre volje. Nastavljamo stazom uz Krčić. Kilometri se zbrajaju, pod nogama zamorni makadam sve do Napoleonovog mosta. Pečat br.3 i još malo makadama. Odlučujemo se na pauzu uz Krčić, treba malo odmoriti i rashladiti noge (Zoran se naravno kupa). Još samo malo makadama do Mirkovića. U jednom trenu se pred nama otvara pogled na ljepoticu Dinaru, veliku, moćnu i noge same požure. Od Mirkovića krećemo planinarskom stazom prema Brezovcu. Prošli smo već 18 km, još samo malo… ali barem smo na planinarskoj stazi. Uspon nije strm, međutim već prijeđeni kilometri i vrućina čine svoje. Nakon 2 sata dolazimo do vrha Tomin nosić (935 m). Prva točka gdje je obavezna i fotografija. Fotografije su kao dokaz, uz pečat, obavezne na svim vrhovima obilaznice. Poziramo na sve načine. Još samo sat vremena „skoro pa ravno“ do doma Brezovac (1050 m). Na domu nas dočekuju Valerija i Slaven. I iznenađenje, naša draga tajnica Kike i njen Vulas u pratnji. Nakon kratkog odmora krećemo prema Badnju (1281 m). Još samo ovaj uspon i gotovi smo za danas. Na vrh smo stigli taman na vrijeme da uživamo u zalasku sunca. Nekoliko obaveznih i neobaveznih fotografija. S posljednjim sunčevim zrakama spuštamo se natrag na dom. Nakon večere vrlo brzo smo svi u krevetima. Treba nadoknaditi neprospavanu noć i prikupiti snagu za sutra. Prikupili smo „tek 6 pečata“ i prošli samo 32 km.
Nedjelja jutro, buđenje, doručak, spremanje i nastavak avanture. Dva člana naše male družine nas nažalost napuštaju. A mi odmorno nastavljamo prema Sinjalu. U propisanom roku, možda i malo brže,
dolazimo do skloništa „Zlatko Prgin“ -točka br.7, kratko odmaramo i dalje prema vrhu. Nekako je lakše kad već poznaješ stazu, kao da brže prolazi. I evo nas Dinara, Sinjal, Vrh Hrvatske 1831 m. Iako nam, većini, ovo nije prvi uspon na Sinjal opet je to neki poseban osjećaj. Obavezne fotografije, pečat i odmor. „Filipe koliko? Koliko želite, nikud nam se ne žuri .“ To je ono što je posebno obilježilo ovu turu, lagano i bez žurbe i zato smo uživali u svakom koraku. S vrha krećemo dalje prema vrhu Gorica (1698)m. Gore dolje, gore dolje i metri i kilometri se zbrajaju. Fotografija, malo opuštanja mišića po Zoranovim uputama i natrag gore dolje. A vidici su prekrasni. U srcu smo Dinare i zaista je predivna, iako na prvu surova. Nepregledan kamenjar obojan svim bojama proljeća koje se ovdje tek budi.
Slažemo se da fotografija to ne može dočarati. Dinaru treba osobno doživjeti. I tako mi, malo dole pa gore dolazimo do Jančije glavice (1585 m), posljednjeg vrha obilaznice. Kad pogledamo iza sebe gdje smo bili ponosni smo na sebe. Pred nama je još „samo“ spuštanje. Zaustavljamo se kod Martinovih košara i pravimo pauzu za ručak. Kuha se okrepljujuća juhica. Čekaju nas još samo 3 točke puta.
Nastavljamo prema Glavašu te tu napuštamo planinski dio Dinare i obilaznice. Još samo 10 km.
Laganom stazom dolazimo do Vrela Cetine. Planinarska poznanstva su važna. Tako nam naša „gošća“ iz Kozjaka Ivana s Hrvojem iz PD Zolj iz Vrlike dogovara da nas dočekaju hladni hmeljski napitci i uštipci.
Ne znamo šta je bilo bolje, hladno piće ili hladna Cetina da ohladi umorne noge. Nakon dobrog odmora krećemo na posljednju etapu prema cilju – crkvi svetog Mihovila u Kijevu, još samo 5 km (ali asfaltne ceste). Filip odbrojava kilometre i zadnje metre i mi s mrakom stižemo na cilj. 12-a točka obilaznice.
Sretni i ponosni jedni na druge. I kako kaže Ivana „vidi, mi se i na ovoj zadnjoj fotografiji smijemo“. A zašto i ne bi. Pa smijali smo se cijela dva dana, ni u jednom trenu nije bilo lošeg raspoloženja.
Rezime-nas 9 (Filip veliki, Filip mali, Ivan B, Ante, Juraj, Zoran, Ivana, Ivana i Anamaria) se upustilo u avanturu Planinarske obilaznice Dinara. Možda smo slutili što nas čeka, ali nismo znali sve izazove koje će nam donijeti. Propješačili smo 62 km, nakupili oko 3500 m visinske razlike. Jeli bilo teško? Na momente da. Što nam je dalo snage? Zoranove zalihe kikirikija i datulja, neke čudne tabletice ili sama Dinara i podrška koja smo bili jedni drugima, ne znam. Bi li ponovili? Sasvim sigurno.
Kako je to lijepo sažeo naš Ivan „Kakva luda ekipa, kakvi prekrasni ljudi. Veliko vam hvala na izletu koji ću pamtiti cijeli život…srce puno, noge umorne, ponovilo se“. Filipe hvala što si nas pozvao i sigurno poveo u ovu pustolovinu.
