Golica – Kraljica narcisa sa svojom nadmorskom visinom od 1835 m je dio glavnog grebena na zapadnom djelu Karavanki. Nalazi se sjeverno iznad Jesenica, na granici između Slovenije i Austrije, a upravo tom granicom, i njezinim divnim prostranstvima, proteklog vikenda prošetalo je nas 30.
Ovo trodnevno putovanje, uključivalo je višesatnu vožnju autobusom, koja iziskuje puno strpljenja, uspon na najviši vrh Golice, koji iziskuje savladavanje gotovo 1000 metara nadmorske visine te uživanje u prirodnim ljepotama Slovenije, kao i delicijama koje nudi.
Smješteni u Žirovnici, imali smo priliku osjetiti mirnoću sela, udomaćiti se među lokalce, ujutro prilikom šetnje do doručka i natrag upijati mirise domaćih životinja i čistog zraka. No, po dolasku na Golicu, iako prvotno u potrazi za obećanim narcisima, osjetivši čistoću i svježinu divnog jutarnjeg zraka, sudionici su samo komentirali “Kako je divna šuma”, “Osjećam da dišem punim plućima”… Međutim, kakvi bi to planovi bili, kada ih se ne bi trebalo prekrajati, pa smo tako umjesto obećanih 800, dobili dodatnih 200-ak metara visinske razlike, da bi došli do samog vrha. Korak po korak, uz vidike na Troglav preko puta, prelazeći preko Koče na Golici, stigli smo i do vrha. Neke je radovao pogled, s jedne strane na Austriju, a s druge strane na okolne planinske masive, druge je krpica snijega koja se snažno oduprla suncu, a dovoljna da osvježi umorne noge, a za one hrabrije i više od nogu, dok su neki treći samo jedva dočekali sjesti na vrh, predahnuti, marendati i poslikati sve što golet Golice nudi. Za povratak nizbrdo, poticaj je donosio ručak, iako mnogima nije bilo jasno, zašto moramo sjesti u autobus, da bismo opet došli do nekog drugog planinarskog doma, no po dolasku, nije više bilo pitanja – dom Pristava, predivni domaćini, izvrsna hrana i prostranstva narcisa doslovce su nas zarobili i poželjeli smo i ne otići natrag.
No, morali smo, jer sutradan nas je čekalo još nekoliko nezaobilaznih stanica. Bledsko jezero – jezero ledenjačkog i tektonskog podrijetla u Julijskim Alpama, zajedno sa srednjovjekovnim Bedskim dvorcem, pružili su nam pravu opuštajuću uživanciju za kraj našeg putovanja. Šetnju oko jednog je od najljepših i najposjećenijih odredišta u Sloveniji, glacijalnog jezera poznatog po svojoj bajkovitoj panorami, smaragdno zelenoj boji i bogatoj povijesti, završili smo ručkom u Blejskoj hiši, restoranu koji je pružio sve što smo od slovenske gastronomije očekivali, reprezentativan ambijent, čije nas je uređenje oduševilo, a kada tomu nadodamo gastronomsku ponudu i harmonikaša u tradicionalnoj odjeći kako svira “Nećemo noćas doma”… Nema se što reći, osim da skoro i nismo te iste noći došli doma, zbog kilometarske kolone na autoputu, no, to je samo produžilo nama ionako drago zajedničko druženje.
Hvala svima, našim vodičkama Snježani i Ivani, koje su se pobrinule da sve (barem ono na što su mogle utjecati) bude izvrsno. Hvala pomoćnim vodičima koji su brinuli za sigurnost svih sudionika, našim momcima Mateju, Slavenu i Filipu. Hvala svim sudionicima na stvaranju novih stranica u zajedničkom albumu uspomena naše Malačke.
