Protekli vikend, 17 naših članova provelo je u srcu Hercegovine. Mostarska Bijela je kanjon rijeke Bijele, male, kratke rijeke u krškom predjelu. S mostarske strane Prenja bujični potok skuplja vodu i u mjestu Bijela ulijeva se u Neretvu. Tako je i dobila ime Mostarska Bijela. Čista i pitka voda koja se provlači kroz netaknutu prirodu, privlači pažnju ljubitelja prirode i avanturista, pa stoga nimalo ne čudi da je privukla i nas.
Kako nam je bilo, opisala je naša članica Antonela Certa:
U subotu rano ujutro nas 17 krenulo je prema Mostarskoj Bijeloj, spremni za avanturu koja je od prvog koraka puno obećavala. Već od 6 sati bili smo na putu, a sunce nas je pratilo kao usred pravog ljetnog dana.
Do Mostarske Bijele hodali smo 11 kilometara u jednom smjeru, preskačući male tokove rijeke koji su cijeloj turi dali posebnu čar i onu dječju dozu uzbuđenja. Putem nas je pratio i bogat životinjski svijet, a priroda oko nas izgledala je gotovo nestvarno.
Dolaskom do pećine Mostarske Bijele ostali smo očarani. Smaragdna boja vode, stijene i svjetlost koja se lomila kroz prostor stvarali su prizor kao iz nekog čarobnog svijeta. Ondje smo se osvježili, odmorili i napravili pravu planinarsku pauzu uz ručak iz ruksaka, sjedeći uz rijeku i čekajući da nam se prsti ponovno ugriju nakon ledenog dodira rijeke.
Povratak istom rutom prošao je u odličnom raspoloženju i druženju pa su ukupna 22 kilometra ture prošla puno brže nego što smo očekivali. Nakon hodanja stigli smo u smještaj Zlatni Dol, koji je stvarno opravdao svoje ime. Naša vodička Kristina Šustić Vulas odlično je spojila planinarski duh i malo hedonizma pa su nas nakon ture dočekali bazen, tereni za tenis i pravo opuštanje. Večer smo zaključili domaćom pekom od teletine, doslovno za prste polizati, a dobro raspoloženje i druženje potrajali su dugo u noć.
Sutradan smo, nakon doručka, krenuli prema Mostaru. Šetnja starom gradskom jezgrom, kamene ulice pune života, miris svježe kave i pogled na Stari most dali su cijelom izletu posebnu toplinu i onu prepoznatljivu hercegovačku atmosferu. Nakon razgledavanja Mostara uslijedila je pauza za ručak uz rijeku Bunicu, u hladu i miru prirode, što je bio savršen predah prije nastavka puta.
Za kraj vikenda posjetili smo Počitelj, mjesto koje izgleda kao da je ostalo sačuvano u nekom drugom vremenu. Kamene kuće, uske uličice i pogled s tvrđave na Neretvu ostavili su poseban dojam i zaokružili cijeli izlet na najljepši mogući način.
Ovaj izlet bio je odlična kombinacija aktivnog planinarenja, prirodnih ljepota, dobre hrane, smijeha i još ljepšeg društva. Jednostavno, jedan od onih vikenda koji prođu brzo, ali ostanu dugo u sjećanju.
