Dani Cincara, pravi dani planinara. Dobro društvo, dobro vrijeme, dobra glazba i dobra hrana, sve su što ispunjava jedan, malo reć, dobar vikend. Domaćini Cincara velikodušno su pripremili četrnaest kreveta, za četrnaest Malačkaraca, kao hvala za redovito sudjelovanje i podršku ovom događaju i društvu.
Rujan je već raščistio gužve s cesta pa je i put prošao brzo. Dakako, kava, pite i bureci, čija je potrošnja započela odmah nakon same konzumacije, ispunili su posjet Livnu. Početak ture iz samog centra grada, postepeno udaljavanje i pogled na sve što ostavljamo iza sebe bio je lijep, a ono što je tek slijedilo bilo je još ljepše. Suputnici, osim ljudi, bile su nam kravice, konji i ostale životinjice koje su se našle na putu. Kiša koja je uranila samo je upotpunila doživljaj. Ipak, dozu nelagode probudila je grmljavina koja se javila putem. Uz ovakvo domaćinstvo ni za to nije bilo straha. Spremno su nas svojim vozilima, što je bila posebna atrakcija, prevezli do planinarskog doma Kruzi gdje je bio kraj ture za prvi dan. Na domu je već započelo druženje planinara koji su ranije pristigli ili su se pokisli vraćali s vrha Cincara. Nahranjeni, bili smo spremni za ostatak večeri, koji je uz bend „2 i po čo’eka“ bio fenomenalan. Nebo se već tu noć razvedrilo i pustilo nas da uživamo u predivnim zviježđima i ujutro s mirom krenemo put vrha Cincara. Promjena terena našeg krša za pitomi krajolik podneblja Kruga svima je godila. Metar po metar nadmorske visine hranio je dušu svih nas, uz sve ljepši pogled na pozadinu. Oblak na vrhu pružio je hlad i pustio da se odmorimo.
Put nazad priča je za sebe. Druga strana, druga avantura. Spust za pamćenje našim koljenima, a i planinarima koje su vodiči Filip i Matej ispratili do doma. Oaza doma pružila je dovoljnu pauzu da mirno nastavimo spust prema Livnu. Ovaj put konjići su nam pružili malo veći užitak, dopustivši nam boravak u njihovoj blizini. Netom nakon spusta uslijedilo je opuštanje i osvježenje na izvoru Duman. Cijelu priču zaokružio je gastro posjet restoranu Metropolis, nakon čega su nas naši vozači sretno vratili doma.
Tekst: Marija Čavka
