Ako smo u nečemu uživali i to imamo priliku ponoviti zašto nam to ne bi postala tradicija? Time smo se vodili u razgovoru oko toga hoćemo li i ove godine organizirati druženje u Divojevićima. I kao i prošle godine tako obilježiti Dan žena.
Logistički tim je već uhodan. Za hranu i piće pobrinuli su se i ove godine vrijedni i srdačni domaćini iz udruge Divojevići-Zagoričani 1272. Naš terenski vodič, lovac Ante Čavka, spreman da nas povede u istraživanje zaboravljenih zakutaka ovog dijela Zagore. Na meni je bilo samo da okupim naših tridesetak članova i da krenemo prema Divojevićima. Što reći o dočeku? Malo su nas već i razmazili. Nismo se uopće brinuli da ćemo ostati gladni ili žedni. Bilo je samo upitno kojih delicija će biti više. Imali smo osjećaj da smo na natjecanju za najbolji uštipak i fritule. Nakon kratkog odmora i jutarnje ćakule sa starim i novim prijateljima krenuli smo prema Čovinom docu ili Stinjaku, kako ga tko zove – velikoj, neobičnoj vrtači iznad koje se nalazi, još nedovoljno istražena, Ilirska gradina. Iako je lokalitet blizu sela i lako dostupan, za mnoge mlađe mještane je ovo bio prvi posjet, a za one starije podsjetnik na mlade dane i mjesto brojnih okupljanja. Laganom stazom uz uživanje u suncu i prvim proljetnicama, brzo smo došli do stjenovitog ruba iznad doca. Oni hrabriji i spretniji nastavili su put do Gradine. Moram im odati priznanje jer zaista se nije bilo lako kretati preko oštrih stijena. Ali vrijedilo je. Pogled koji se pružao na sve strane je svih oduševio. Zagora na dlanu, Biokovo, Mosor, Kozjak preko kojeg se vidio i Brač, u daljini Kamešnica… A iz podnožja, iz srca samog doca, su nas ojkavicom pozdravljale vile iz Udruge Visoka. Nakon nezaobilaznog šampanjca, opreznim koracima spustili smo se u sami dolac. Tu nas je dočekalo još jedno iznenađenje – ogromna stijena Stinjak. I dok smo se, kao gušterice, izležavali na suncu i odmarali raspredale su se razne teorije kako je tu dospjela. Od vila do dronova. Nakon dobrog odmora krenuli smo istom stazom natrag prema selu jer ručak ne smije čekati. Kuharska ekipa je već bila spremna za podjelu fažola. Samo pohvale, većina se vraćala po dodatnu porciju.
I zaključak…Dragi domaćini bilo nam je super, odlično. Uživali smo u šetnji, otkrivanju manje poznatih ljepota naše Zagore, druženju, delicijama. Pohvale i malim šetačima koji su hrabro prošli cijelu turu. Hvala mojim pomoćnicima Zvoni i Ivici i nadasve Anti Čavki koji se sa svojom ekipom potrudio, osmislio turu i prokrčio stazu da nam kretanje bude sigurno.
Mi već znamo gdje ćemo i dogodine u ovo doba, a vi? Ako želite uživati, priključite nam se.
Ivana Jozić
